PRVI NA SVETU BRANIO U BELOM: Milan Šarović preteča modernih golmana (FOTO)
23. 06. 2019. u 09:10
Želeo sam da razbijem monotoniju crnila, jer su fudbalski golmani do tada uglavnom na sebi imali takvu opremu, kaže večiti dečko fudbalskih terena nekadašnje velike i idilične Jugoslavije Milan Šarović
PRETEČA Milan Šarović 1977. u beloj golmanskoj opremi Foto Privatna arhiva
FUDBALSKU harizmu, u ritmu refrena popularne pesme Partibrejkersa "Biti poseban, biti samo svoj...", stvarao je Milan Šarović (70), preteča modernih golmana i legendarni čuvar mreže zrenjaninskog Proletera, zagrebačkog Dinama, Zagreba i internacionalac u Švajcarskoj.
- Kad sportista kroz karijeru uspe da iznese odraz svog karaktera, bude samo svoj, drugačiji, onda je to sreća i zadovoljstvo - uz osmeh započinje priču, za "Novosti", večiti dečko fudbalskih terena nekadašnje velike i idilične Jugoslavije Milan Šarović.
Slično onome što u današnje vreme radi Đanluđi Bufon, tako je popularni Šarke sredinom sedamdesetih godina prošlog veka prvi na svetu kao fudbalski golman istrčao na teren u kompletno beloj opremi.
PROČITAJTE JOŠ: KOMENTAR: "Pilići"
- Želeo sam da razbijem monotoniju crnila, jer su fudbalski golmani do tada uglavnom na sebi imali crnu opremu, a pre toga je, kao uvod u "golmansku revoluciju u belom", kako su moj potez nazvali novinari, bila bela kragnica na crnom dresu. I po tome sam bio poznat - iskreno priča lepotan među stativama, šarmer i šmeker koji je zaludeo i "na noge bacio" grad Zagreb (posebno žensku populaciju, koja je ludela za njim), koji se punih deset godina divio njegovim golmanskim čarolijama, ali i ljudskim kvalitetima poštenog i ispravnog momka i sportiste.
GOLMANI su, kako je napisao legendarni Ljubiša Vukadinović, "Don Kihoti u fudbalskom timu i njima su svi protivnici, čak i njihovi sopstveni saigrači".
- I kako onda da ne budeš drugačiji, veruješ instinktu koji te vodi. Sa belom opremom tada, nisam bio svestan kontroverznosti, naprednih ideja za to doba, jednostavno, sledio sam osećaj da sam to ja, Milan Šarović. I to je očaralo Zagreb, tadašnju Jugoslaviju, Evropu i svet - nastavlja Srbin koji godinama živi u Švajcarskoj.
PROČITAJTE JOŠ: Krstović: Hoću kao Savićević
Rođen je 1949. godine u Lazarevu, kod Zrenjanina, mestu gde su se posle rata naselili kolonisti iz Bosne i Hercegovine, i koje je iznedrilo i Nenada Bjekovića, Delivoja Šarenca i ine fudbalske asove.
Šarović je svojevremeno izjavio da je želeo da bude pilot, ali je umesto nebom, leteo između stativa i izgradio oreol fudbalske legende i golmana. Privlačio je pažnju sportske, ali i ostale javnosti, zato što je bio drugačiji...
Iz vremena dok je čuvao mrežu NK Zagreb

Kada je počinjao karijeru bio je, kaže, očaran čudesnom paradom golmana splitskog Hajduka, Srbina iz Knina, Radomira Vukčevića, koju je video na posteru, i onda je u dvorištu porodične kuće u Lazarevu pokušavao da ga oponaša. Upornost i velika želja da uspe odveli su ga u Proleter, u kojem je tada bilo nekoliko odličnih golmana, Milan Vujin, Sredoje Mojsin, Karolj Odri, Delivoje Šarenac.
Šarović sa Pjerom Bauartom, predsednikom Juventusa iz Ciriha

- Velikim radom, željom, stavom i vizijom, uspeo sam da se izborim i stanem na gol Proletera. Moj kasniji kum Radivoje Raka Drašković mnogo mi je pomogao u procesu prilagođavanja u Proleteru, a onda je usledilo deset turbulentnih godina u Dinamu i Zagrebu, i to zauvek nosim u duši. Kao rođeni Srbin, najlepše uspomene nosim iz Zagreba. Tamo sam se oženio, tamo mi se 1978. godine rodio sin Filip, stekao sam mnogo prijatelja.
POSLE je gradio internacionalnu karijeru u Švajcarskoj. Istovremeno je branio i bio trener golmana u Cirihu, Bazelu, Grashopersu, Sent Galenu, a 1998. godine, sa slavnim Borom Milutinovićem, vodio je reprezentaciju Nigerije, kada je bila u žiži svetske fudbalske javnosti.
- Uspeo sam da na pravi golmanski put izvedem supertalentovanog Benalja, koji je najpre bio u Volsburgu, a sada je golman Monaka i reprezentativac Švajcarske, zatim Jakupoviča iz Lestera, Vasu Vasića iz Grashopersa, koji je svojevremeno branio za mladu selekciju Srbije, a Jele je golman selekcije Lihtenštajna. Radio sam sa Martinom Fricom iz Augzburga, Aničićem, Lapčevićem i još nekim golmanima koji su izgradili sjajne karijere.
Legendarni fudbalski stručnjak Bora Milutinović, ceneći gospodina Šarovića, kako ga je zvao, pozvao ga je za svog saradnika i zajedno su uspešno predvodili reprezentaciju Nigerije na Svetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. Inače, Borin stariji brat Miloš je kao trener Proletera ukazao Šaroviću poverenje i 1973. su proslaviji ulazak u Prvu jugoslovensku ligu.
DANAS Milan Šarović živi u Cirihu i dalje je aktivan i svakodnevno radi i podučava mlade talentovane golmane u okviru svoje škole.
Legendarni golman Proletera, Dinama i Zagreba

- Uživam u radu sa mladim ljudima, pedagoški pristup i svakodnevno saživljavanje sa svim njihovim roblemima i nedoumicama su prava stvar koja me potpuno ispunjava i zaista imam energiju, bez obzira na moje godine - dodaje Milan.
Supruga Nevenka, Nena, profesor je psihologije, a sin Filip, nekadašnji teniser, diplomirao je na univerzitetu u San Francisku i zaposlen je u banci u Cirihu.
Milan kao trener u Cirihu

Retko dolazi u rodno Lazarevo (poslednji put je lokalnom klubu Zadrugar doneo paket fudbalske opreme) i grad u kojem je odrastao, ali se redovno čuje sa kumom i nekolicinom prijatelja.
Uvek sa mladim golmanima

DžAJI SLOMIO NOGU!
DRAGAN Džajić, u to vreme istinska zvezda jugoslovenskog fudbala, na utakmici sa Proleterom u Zrenjaninu je posle sudara sa golmanom Šarovićem - slomio nogu. Vest je baš odjeknula! A bila je naizgled bezazlena situacija i nije bilo namere. Džaja kao veliki sportsmen nikada za zlo nije uzeo niti pomenuo događaj iz Zrenjanina. Jednostavno, tako se dogodilo, a svima je bilo krivo što se to dogodilo baš u Zrenjaninu.
Milan Šarović o Delivoje Šarenac, golmani Proletera iz Zrenjanina

VOZIO PO ŠINAMA ZA TRAMVAJEM
- Poziv iz Dinama bio je takav da se ne može odbiti i automobilom sam krenuo u Zagreb. Zbunjen i poprilično uzbuđen zbog prelaska u klub "velike četvorke" tadašnje Jugoslavije, izgubio sam se... Pitao sam ljude na ulici kako da stignem do "Maksimira", jer pojma nisam imao gde se nalazi Dinamov stadion, i jedan mi je rekao: "Samo za ovim tramvajem idi"... Ja mlad, lud, željan da što pre stignem i obučem dres sa Dinamovim grbom, krenuo sam za tramvajem i šinama vozio nekoliko kilometara, a prolaznici su me čudno gledali.