DANAS to izgleda kao nemoguća misija, ali te 1965/66, 11. maja pre tačno 53 godine, bilo je baš tako. Fudbalska Jugoslavija, posebno navijači Partizana, živela je najlepši san. Naš prvak Partizan ređao je podvig za podvigom i stigao do finala Kupa šampiona, kako se onda zvala Liga šampiona, ali je posle preokreta izgubio sa 2:1.
U prvom kolu Kupa šampiona 1965/66. rival je bio francuski Nant. Na ondašnjem stadionu JNA prednost od 2:0 obezbedili su Galić u 37. i Hasanagić u 48. minutu. U revanšu je bilo 2:2 (Kovačević u 43. i Galić u 48). Onda je na red došao zapadnonemački prvak Verder. Prvi meč igran je 9. novembra u Beogradu.
Nemci su se branili i do 70. minuta držali 0:0. Onda je Fahrudin Jusufi dao prvi gol, pet minuta kasnije upisao se i Pirmajer, a 3-0 je postavio Hasanagić u 81. minutu. O revanšu u Bremenu Branko Rašović, jedan od junaka te velike Partizanove sezone, kaže:
- Nemačka štampa je stvorila napetu atmosferu. Pisalo se kako smo mi u Beogradu igrali grubo. Od početka su krenuli da se biju, a ne da igraju fudbal. Nismo im ostali dužni. Primili smo gol pred kraj, ali prolaz u četvrtfinale nije dolazio u pitanje - seća se Rašović.
Posle zimske pauze u našem prvenstvu, Partizan je 2. marta 1966. otišao u Prag na megdan Sparti nedovoljno spreman jer kod njih prolećni deo prvenstva još nije ni počeo. Kada je Hasanagić u 16. minutu dao vodeći gol sve je izgledalo sjajno, ali na kraju je bilo 4:1 za Spartu.
Na revanš je došlo 50.000 ljudi koji su verovali u čudo. I desilo se. Kovačević je već u 4. minutu načeo mrežu gostiju, Vasović je u 23. povisio na 2:0 a Kovačević je na isteku prvih 30 minuta dao i treći gol. Vrata polufinala otvorio je Hasanagić u 35. minutu, a u 71. dao je i peti gol. U sumrak dana navijači su zapalili novine i bakljama pozdravili veliku pobedu.
- Na vreme smo dali dva gola, to nam je dalo snagu. Igrali smo kao u transu. Dali smo i 6. gol, Hasanagić je sa 16 metara neviđenim makazicama poslao loptu pod prečku a pomoćni sudija je mahao nekakav pasivni ofsajd. Bilo je nezaboravno - svedoči Rašović.
Rival u polufinalu bio je Mančester junajted, čiji je dolazak u Beograd probudio mnogo emocija jer je osam godina ranije na istom stadionu, ali protiv Crvene zvezde, jedna sjajna generacija odigrala poslednji put zajedno. Pošteno govoreći, u prvih pola sata trebalo je da bude 3:0 za Mančester a onda su u drugom poluvremenu Hasanagaić (46) i Bečejac (59) otvorili put ka finalu:
- To je fudbal, oni nisu iskoristili šanse i bili su kažnjeni. Otišli smo sa lepom prednošću i znali smo da je sačuvamo u "otadžbinskom ratu". Oni su bili verni svom stilu, uporno su nabacivali visoke lopte koje smo Vaske, Šole i ja odnosili i odbijali sve nalete. Jedini gol dali su nam kad su spustili loptu na zemlju, ali pred sam kraj - seća se Rašović.
Finale je igrano 11. maja 1966. u Briselu. Na stadionu "Hejsel" bilo je 46.745 gledalaca. Partizan je istrčao u svom standardnom sastavu: Šoškić, Jusufi, Lj. Mihajlović, Bečejac, Rašović, Vasović, Bajić, Kovačević, Hasanagić, Galić, Pirmajer. U timu je bio i Milan Galić koji se nalazio na odlsuženju vojog roka. Posle 0:0 u prvom poluvremenu Partizan je poveo u 55. minutu, posle kornera Vasović je glavom savladao Arakvistana.
Crno-beli su bili prvaci Evrope samo 15 minuta. Real je izjednačio u 70, golom Amansija. U narednom minutu Zoko je na gol-liniji sprečio novo vođstvo Partizana, a onda je Vasović bio džentlmen, nije rušio Serenu na 25 metara od gola, a ovaj je to iskoristio da savlada Šoškića...
- Kad smo pošli u Brisel nismo ni sami verovali da možemo da dobijemo Real, ali smo na terenu shvatili da je to i te kako moguće a kada smo na kraju izgubili bili smo tužni jer smo bili svesni da nikada više nećemo biti u prilici da budemo prvaci Evrope. Rekao bih da smo mi to finale izgubili pre nego što smo ga odigrali, ali sezona ostaje jedna od najlepših uspomena u našim karijerama - završio je Branko Rašović.
ĆURKOVIĆ, PAUNOVIĆ, RADAKOVIĆ...
PARTIZAN je imao standardnih 11, ali u timu su bili i golman Ivan Ćurković, univerzalni Jovan Miladinović i Dimitrije Davidović, iskusni Milan Vukelić, pouzdani Milan Damjanović, mladi talenti Blagoje Paunović, Miloš Radaković, Borivoje Đorđević i Miodrag Petrović.
Pratite nas i putem iOS i android aplikacije
Komentari (13)