MAKSIMOVIĆ, ZA NOVOSTI: Moj gol iz dečačkih snova dao sam Brazilu

Arsenije ŠOŠKIĆ

01. 05. 2019. u 07:17

Svako kao klinac, zamišlja gol u finalu SP. Taj pogodak je najlepše što mi se dogodilo do sada. Kruna sezone iz bajke u Hetafeu bila bi LŠ, priča Nemanja Maksimović

МАКСИМОВИЋ, ЗА НОВОСТИ: Мој гол из дечачких снова дао сам Бразилу

Maksimović u duelu sa Parehom (Valensija) Foto EPA

USKORO će četiri godine od dana za sva vremena, 20. juna 2015. Nemanja Maksimović je ostvario dečačke snove. I to već na početku karijere u kojoj je izabrao put kojim se baš retko ide. Srušio je Brazil u velikom finalu Svetskog prvenstva na Novom Zelandu i Srbiji doneo krunu (za igrače do 20 godina) u 118. minutu. To je gol o kojem je maštao kao i svi klinci...

- Nikad nisam ramišljao o tome da zaigram u nekoj od top-liga. Počeo sam da igram fudbal zato što sam ga voleo i uživao u svemu. A, svako dete kad igra neku igricu kao mali zamišlja finale nekog svetskog prvenstva i mašta da postigne gol za svoju zemlju. Meni se san ostvario, to je nešto najlepše što mi se dogodilo - rado se Maksimović, u razgovoru za "Novosti", vraća na ovu temu.

Mnoge naše nade iz tima koji je maestralno vodio Veljko Paunović su u A selekciji, a Maksimović se redovno sreće i sa rivalima sa nezaboravnog mundijalita.

VREME JE ZA KOLEKCIJU DRESOVA MOGAO je već Nemanja Maksimović da ima sjajnu kolekciju dresova. Skuplja samo one od igrača sa Balkana, planira da nešto promeni: - Počeo sam da razmišljam da od sledeće sezone i ja počnem da skupljam dresove svih ekipa. Jednog dana će mi pomoći da se setim protiv koga sam sve igrao i kakvu sam privilegiju imao.

- Sa Brazilcem Andreasom Pereirom igrao sam u Valensiji, on je bio na pozajmici iz Mančester junajteda. Često smo pričali o svemu. Sada sam u Hetafeu sa Urugvajcem Maurom Arambarijem. Stalno me podseća da su nas oni jedini pobedili na Novom Zelandu. Kažem mu da to nije bitno, jer smo osvojili svet. Ta titula je nezaboravno iskustvo, nešto što će doživotno biti poseban deo mene - ističe Maksimović.

Srbija uvek ima talente, odlične rezultate u mlađim kategorijama. Mladi su redovno na EP, omladinci su i pokorili Evropu 2013. (i tada je deo tima bio zlatni momak Maksimović), mladi svet 2015... A na najvećoj sceni može samo da se mašta o nečem nezaboravnom.

- Osnovna razlika je u činjenici da kod mlađih kategorija imaš samo jednu generaciju ili eventualno dve, neuporedivo je uži izbor, dok se u seniorskoj selekciji skupi i do 15 različitih godišta. Zbog toga nam je tu mnogo teže da pariramo najjačim fudbalskim zemljama. Nemamo toliki kapacitet. Ali se uvek nadamo nečem velikom.

Srbija posle SP želi i na EP, put je mnogo lakši otkako je povećan broj učesnika.

- Mnogo je važno to što smo na startu u Portugaliji pokazali i sebi i drugima da možemo sa najjačima, kao i na prijateljskom meču u Nemačkoj. Taj veliki remi iz Lisabona nam neće, međutim, mnogo značiti ako ga ne potvrdimo u Ukrajini i sa Litvanijom u Beogradu u junu u nastavku kvalifikacija za EP.

Deo je priče koja je bila retkost, ali je sve više prisutna - nema ni minut u seniorskoj konkurenciji u dresu jednog od dva najveća kluba, mada je šest godina bio u školi Crvene zvezde. I on je, kao i Ivanović, Kolarov, Matić, golman Dmitrović, Tadić, Gaćinović, Milinković-Savić... dokazao da to nije neophodan preduslov da bi se koračalo velikom scenom

- Odlazak u Sloveniju je odredio mnogo toga u mojoj karijeri. Tamo se odlično radi sa mladim igračima, imao sam sreću da mi trener bude Luka Elsner, sin bivšeg Zvezdinog igrača Marka. Naučio me je velikim stvarima i omogućio da shvatim kako funkcioniše moderan fudbal.

Iz Slovenije u Španiju preko - Kazahstana. Postao je prvi fudbaler koji je iz ove zemlje stigao u neku od pet najjačih liga, onda je i srušio rekord Hetafea (plaćen pet miliona evra Valensiji).

BIĆE RADOSTI SA SRBIJOM NIJE bilo mesta na SP u Rusiji za Maksimovića, ali je svim srcem bio uz Srbiju: - Kao navijač sam pratio Mundijal, jer nisam bio u timu. Žalim što nismo prošli u nokaut-fazu, jer smo imali priliku. Mnogo stvari urotilo se protiv nas. Brih nije dosudio penal nad Mitrovićem, primili smo nesrećno gol iz kontre u finišu meča sa Švajcarskom, sve se namestilo kako ne treba. Žao mi je, ali se nadam da ćemo u budućnosti imati kontinuitet na velikim takmičenjima i da ćemo često da obradujemo naciju.

- Odluka da sa 19 godina odem u Kazahstan za mnoge je bila neočekivana, ali jednostavno u tom trenutku je došla dobra ponuda i za klub i za mene. Čuo sam mnogo toga o Astani, želji da igraju u Ligi šampiona i Ligi Evrope. Kad sam potpisivao nisam, naravno, očekivao da ćemo odmah u elitu, ali imao sam tu sreću da mi se nameste i dobra ekipa i dobri rezultati. Izborili smo odmah evropsku elitu, pa sledeće sezone LE.

Valensija mu se nije posrećila, neophodno je bilo vreme da se prilagodi na fantastičnu špansku ligu posle Kazahstana.

- Početak nije bio baš najbolji, imao sam i peh da u Astani budem suspendovan poslednjih šest meseci pre selidbe na Pirineje. A čekalo me je mnogo toga novog: zemlja, kultura, ljudi, fudbal, jezik... Posle turbulentne godine u kojoj nisam mnogo igrao, ali sam sakupio 20 nastupa, procenio sam da je najbolje da odem.

I stigao uz rekord u Hetafe, koji igra sezonu iz snova i bori se za ulazak u Ligu šampiona!

- Želimo da iskoristimo svaku šansu ako se ukaže u samoj završnici lige. Imamo proliku da sezona bude nezaboravna.

Komplimenti stižu redovno, a sigurno nije lako kad posle Kazahstana odjednom prekoputa budu Mesi, Benzema, Grizman...

- Moraš uvek da budeš spreman da igraš i sa najboljima.

Nije teško uživati u životu u Šaniji. Madrid, čiji je Hetafe deo, nudi sve što čovek može da zamisli.

- Sviđa mi se Španija, ljudi su slični nama, vole da se druže, hoće da pomognu, lepo je vreme najčešće... Zemlja je možda najbolja i za život i za igranje, kad se sve sabere.

Nemanja Maksimović u dresu reprezentacije Srbije Foto M. Vukadinović

Mlad je, ali i veliki profesionalac, pa vreme uglavnom provodi na treninzima ili sa devojkom Kristinom:

- Uglavnom živim mirno, tiho. Uz profesionalne obaveze i zadovoljstvo svakog trenutka koji provedem sa Kristinom bude vremena da ponekad učim, čitam knjige. Volim da odem i u park Retiro u centru Madrida. Kad je bio Mijat Gaćinović vozili smo čamac po jezeru, Retiro je idealno mesto da se odmori glava. Volim i da odem i na palačinke sa plazmom kod Kize, takođe u centru Madrida.

Mislima ne luta mnogo unapred, mada ga veliki broj fudbalskih stručnjaka vidi u nekom od velikih klubova uskoro.

- Naučio sam da u fudbalu nikad ne znaš šta će biti sutra. Srećan sam i zadovoljan u Hetafeu, uživamo u sjajnoj sezoni.

Na kraju sezone će, kao i uvek, malo na more, pa u svoju Banju Koviljaču, odakle mu je i devojka:

- Volimo da provodimo vreme sa porodicama, prijateljima, jer preko godine nismo tu, pa je leto šansa da se sve nadoknadi.

LIČNA KARTA

o Ime i prezime: Nemanja Maksimović

o Datum rođenja: 26. januar 1995.

o Mesto rođenja: Banja Koviljača

o Visina: 1,89

o Pozicija: defanzivni vezni

o Mlađe kategorije: Loznica, Crvena zvezda, Verona, Domžale

o Senior: Domžale, Astana, Valensija, Hetafe...

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije