ZVONIMIR BOBAN O NEREDIMA U MAKSIMIRU: Ponovo bih udario policajca, živeli smo u paklu (VIDEO)
23. 03. 2018. u 11:31
Ja sam bio „desetka“, zvezda, kapiten Dinama iz Zagreba. Nisam učinio ništa više nego drugi. Bila je to želja za slobodom. Da li bih ponovo učinio isto? Uvek, kaže Zvonimir Boban
Zvonimir Boban foto: EPA
Nekadašnji slavni fudbaler Zvonimir Boban jedan je od najuticajnijih ljudi u FIFA. Bivši fudbaler Dinama je savetnik Đanija Infantina za fudbalska pitanja, pa kao takav bio je zanimljiv brazilskim medijima, koji su napravili opširan intervju sa Hrvatom.
Prvo Svetsko prvenstvo koje vam je ostalo u sećanju?
- Utakmica Jugoslavije i Zaira 9-0, 1974. godine. Sećam se i finala, gola Gerda Milera i pobede Nemačke nad Holandijom 2-1. Imao sam šest godina. Sećam se i mnogih sjajnih igrača, poput Bekenbauera ili jugoslavenskih igrača Džajića i Buljana..."
Ko vam je bio idol iz detinjstva?
- Nisam imao jednog idola, želeo sam da imitiram stil igre mnogih. Maradona mi je bio omiljen, Ziko je bio impresivan igrač, pa Platini... Uvek sam bio povezan sa brojem 10."
Pročitajte još: Igor Štimac: Zvezda nije bila srpski, već jugoslovenski klub
Šta vam je najlepše sećanje sa SP-a 1998.?
- Logično, trenutak kad smo osvojili bronzu. A najgore je to što sam ja bio krivac za izjednačujući gol Francuske u polufinalu. Primili smo gol minutu nakon što smo poveli. Vikao sam na celu ekipu da drži koncentraciju, kao kapiten, a ja sam taj koji je pogrešio. I izgubili smo 2-1. Četiri dana nakon toga nisam ništa jeo, pio niti sam spavao. Vratio sam se na teren, pobedili smo Holandiju 2-1 i osvojili bronzu. Za malu zemlju poput Hrvatske bio je to ogroman uspeh."
Šta mislite o SP 1990. i 1994., koje niste mogli igrati iz različitih razloga?
- Te 1990. nisam mogao igrati iz ličnih razloga, ali Jugoslavija je dobro igrala na SP-u, igrači moje generacije poput Prosinečkog i Jarnija dobro su igrali, a Jugoslavija je u četvrtfinalu na penale izgubila od Argentine. Naravno da mi je bilo žao što nisam mogao da igram, ali sam bio suspendovan. U redu je, to je život."
A 1994.godine?
- To je bilo najgore vreme rata. Gledao sam iz Italije kako ga osvajaju Romario i Brazil. Tad sam već pomalo bio Italijan jer sam već neko vreme igrao u Italiji, pa mi je bilo žao saigrača iz Milana koji su izgubili u finalu na penale.
Pročitajte još: Boban, i zvanično, savetnik predsednika FIFA
Od 1990. priča se o "udarcu koji je započeo rat"...?
- Nisam bio samo ja, mnogi ljudi bili su sa mnom u tom istoriijskom trenutku za Hrvatsku. Bio sam jedan od tri ili pet hiljada mladih ljudi koji su činili isto. Ali ja sam bio 'desetka', zvezda, kapiten Dinama iz Zagreba. Nisam učinio ništa više nego drugi. Bila je to narodna pobuna nakon što smo živeliu teškom režimu, paklu. Bila je to želja za slobodom. Da li bih ponovoučinio isto? Uvek!"
Jugoslavija je uvek imala odlične igrače i osvojila U-20 SP 1987. Šta joj je nedostajalo da postane svetski prvak?
- Ne znam. Hrvatska je bila blizu 1998. Imali smo generacije u Jugoslaviji koje su možda bile bolje od nas. Ali mi smo išli na turbopogon, imali odgovornost prema ljudima koji su toliko propatili. Zato smo imalu veću koheziju i bili smo više ekipa. Problem koji imaju male reprezentacije, a Hrvatska 1998. nije imala, je to što se nakon prvoga kruga opuste, počnu da slave, misle kako su već nešto napravili i ne razmišljaju o konačnom cilju. To se možda dogodilo Jugoslaviji."
Pročitajte još: Zvonimir Boban kolima pregazio nogu svoje supruge
Izvor: Jutarnji.hr
MarkoBgd
23.03.2018. 11:41
Kažem ja - jugofil i jugonostalgičar su dijagnoze koje se samo u Srbiji javljaju. Hrvatska ima manje ekonomske i političke slobode danas nego u SFRJ, ljudi emigriraju isto ako ne i više nego u vreme SFRJ, u sokobu su sa svim susedima od Slovenije preko BiH do Srbije i CG, standard isti ili lošiji nego u SFRJ pred raspad... ali niko od njih ne kmezi i ne žali za SFRJ ( makar i lagali da im je sada bolje). I to treba poštovoati.
@MarkoBgd - E Maрко, свака ти је ка Његошева... И тако... Док су Хрватице рађале Хрвате, и деца Хрватске и Словеније ишла на веронауку, дотле су Српкиње рађале Југословене... Мало рађале, мало више абортирале... Зато смо данас ту где јесмо...
U paklu su samo Srbi ziveli
tako su radili narodi država koji nisu hteli vise da žive pod beograskim komunizmom a kod nas dižu dreku što je zapaljena skupština I narod se oslobodio miloševicevog diktatorskog režima našim patriotama komunistima žalije zgrade skupštine nego izginule dece šumadije I srbije koji je režim devedesetih slao prisilnom mobilizacijom da ginu
Sutnuo pandura Muslimana i veseli se kako se tukao sa Srbima.
Komentari (55)