Evropsko prvenstvo suprotstavlja, ali i spaja nacije
15. 06. 2016. u 08:11
Za razliku od nekih nemilih scena proteklih dana, fudbal, i sport u globalu, tako su se, s druge strane, još jednom pokazali kao važan element integracije
Navijači u ljubavi
Od stalnog dopisnika iz Pariza
EVROPSKO prvenstvo, i fudbal uopšte, značajno doprinose menjanju imidža pariskog severnog predgrađa Sen Deni, koje neki, zbog dešavanja poslednjih meseci, zovu posprdno i "Molenbekom na Seni", poredeći ga s briselskom opštinom odakle dolazi veliki broj terorista.
Ovih dana, oko Stadiona "Francuske" sve se, zasada, odvija bez većih problema, u sportskom i navijačkom duhu, ako se ne računa jedna brzo regulisana uzbuna zbog sumnjivog paketa pronađenog pre meča Švedska - Irska.
Kontekst i simbolika naročito dolaze do izražaja ako se na umu ima činjenica da su teroristi upravo ovde pre sedam meseci započeli svoj krvavi pariski pir.
U ovom gradu sa sto hiljada stanovnika, koji se naslanja na Pariz, s puno kontrasta, u kom žive građani čak 137 nacionalnosti, gde je nastanjen veliki broj muslimana, ali i gde se nalazi čuvena bazilika s nekropolom francuskih kraljeva, naročito su ponosni što se njihovo mesto nalazi među domaćinima Evropskog prvenstva.
Stadion izgrađen 1998. godine mnogo je pomogao razvoju opštine i okupljanju građana različitog porekla oko francuske reprezentacije i nacije. U promociju Evropskog prvenstva uključili su se i mnogi reperi i drugi umetnici poreklom iz ovog kraja.
Za to vreme, u onom "pravom" Molenbeku, s druge strane granice, u Belgiji, fudbal je ovih dana, takođe, svetkovina. Lokalni stadion "Edmond Mahtens" pretvoren je u navijačku zonu. Oko velikog ekrana, u pravoj festivalskoj atmosferi, uz punu pažnju posvećenu bezbednosnim uslovima, tokom meča u kom su domaći "crveni đavoli" poraženi protiv Italijana, okupili su se, uz pivo i pomfrit, brojni navijači obe selekcije. U Molenbeku, između ostalog, živi i oveća italijanska kolonija.
Crveno-žuto-crni i "azuri" odlično su se slagali, nazdravljali, a na kraju se i zadirkivali. Domaći su mislili da Italijanima zbog žestokih startova poneki crveni karton ne bi mnogo škodio, dok su ovi drugi isticali osvedočeni primat svoje fudbalske nacije.
Za razliku od nekih nemilih scena proteklih dana, fudbal, i sport u globalu, tako su se, s druge strane, još jednom pokazali kao važan element integracije, u današnjem svetu koji se sve više zatvara u sebe i tone u podele i strahove.