Božović: Nameštaljka me oterala iz rukometa
30. 04. 2016. u 11:03
Trener Crvene zvezde o svojim počecima, karijeri, Uskrsu, običajima, porodici, prijateljima, novcu... Bio sam odličan rukometaš i ostao bih u tom sportu da nije bilo jednog spornog meča u Makedoniji
Miodrag Božović foto: Arhiva VN
TRENER Crvene zvezde Miodrag Božović osvežio je fudbalsku učmalost Srbije, doneo je neke evropske vetrove, kako u igri crveno-belih, tako i u ponašanju, fer-pleju, ophođenju, šeretskim izjavama. Na veliki hrišćanski praznik Vaskrs, za "Novosti", 48-godišnji trener otkrio je ponešto o sebi, navikama, porodici, ali i zašto je umesto odličnog rukometaša postao fudbaler...
- Ljubav prema sportu razvio sam u Podgorici, koja je bila sportski grad - vratio se oko 40 godina u prošlost na početku razgovora Božović. - Tada smo imali izvanredne boksere, košarkaše, rukometaše i rukometašice, karatiste, fudbalere. Igrao sam uporedo i rukomet i tek u 18. godini sam se opredelio za fudbal.
Tako kasno?
- Išao sam na takmičenje srednjih škola u rukometu i igrao sam fenomenalno. Primetili su me tada ljudi iz Skoplja, hteli su da dođem u Vardar i tamo studiram DIF. Ali Vardar i Pelister su nešto mutili sa nekim rezultatom, pa su izbacili Skopljance iz Lige. Otišao sam onda na prvenstvo u fudbalu...
Da li ste iz ove perspektive zadovoljni igračkom karijerom?
- Nisam zadovoljan, jer sam mogao više. Došao sam u Zvezdu u vreme sankcija, nismo igrali u Evropi. U suštini smo bili zarobljenici te političke situacije.
Otkud hrabrost da izaberete u to vreme Indoneziju?
- Šta da radim, nisam imao novca. Bez obzira na sve, uspeo sam da se izvučem. Bio sam posle na Kipru, a zatim u Holandiji. Osetio sam, ipak, taj normalan fudbal. Žao mi je što nisam uspeo više.
- Pogledam neki dobar film, pročitam neku dobru knjigu ako imam koncentraciju. Obično je nemam. Počnem da čitam, a posle tri strane i ne znam šta sam pročitao. Jer, misli pređu na igrače i narednog protivnika.
Kada ste prvi put poželeli da postanete trener?
- Onog momenta kad sam se povredio. Objektivno, sport je nešto najlepše što možeš da radiš, bez obzira na to šta se o njemu priča i piše. Počeo sam da pratim treninge i da pišem.
Kopirali ste nekog ili ste od početka odlučili da razvijate sopstveni stil?
- Trener mora da ima viziju, da ima neki pravac. Sve ostalo je individualno. Meni se dopalo kako rade Holanđani. Mogu da kažem i da sam kopirao, jer sam uzimao treninge drugih. Ali u suštini svako mora da ima nešto svoje.
Šta je vaše?
- Moje je što umem da napravim atmosferu sa igračima i u klubu. Gde god sam radio bila je sjajna atmosfera.
Mislite li da ste imali pravilan trenerski razvoj i da je to model uspešnosti u kontinuitetu?
- Teško je naći prave prijatelje. U svom životu sam imao mnogo sreće, koliko-toliko trudio sam se da budem okružen ljudima koji mi nešto znače i kojima ja nešto značim. Svako prijateljstvo je ispitivanje. Ono mora da se gaji čitav život. U suštini nije jednosmerna ulica. Moraš i da daješ i da primaš.
- Draže bi mi bilo da sam još duže bio pomoćnik. Radmilu Ivančeviću sam bio dva puta asistent na Kipru i u Japanu, ali mislim da to nije bilo dovoljno. Trebalo je još negde da se nadograđujem, da gledam kako drugi rade.
Koliko je bilo teško raditi na taj način?
- Bolje bi bilo da sam bio pomoćnik nekom evropskom treneru ili barem negde na stažiranju. Nikad nisam imao vremena da odem u neki klub na sedam dana.
Generalni direktor Zvezdan Terzić je najavio da ćete produžiti ugovor kad osvojite titulu.
- U svakom slučaju otvoren sam za razgovor i razgovaraćemo. Plašim se za Zvezdinu budućnost. Mnogo se plašim. Zvezda je ove godine napravila ovaj rezultat zahvaljujući prodaji ovih igrača i velikom angažovanju Zvezdana Terzića, predsednika Svetozara Mijailovića, Blaže Raosavljevića i Dragan Džajića, koji je uvek tu da kaže pravu reč i posavetuje. Ali bojim se šta će biti dalje, Zvezda nema stabilan izvor finansiranja. U svakom slučaju, teško je obezebediti stabilnost ako ne igrate u Ligi šampiona ili Ligi Evrope. Do tog cilja nije lako doći.
Sa Zvezdom imate rekordnu sezonu, šta je pametnije: otići kao pobednik ili ostati i rizikovati?
- Razveo sam se, ima 10 godina. Sve što sam posle toga radio bila je borba da redovno plaćam alimentaciju, da mogu da ih vidim i da dolaze kod mene. Kako je sada? Stariji sin živi sa mnom u Beogradu, mlađi je u Holandiji. U suštini, zahvaljujem Bogu što sam uspeo da zaradim i platim im avionske karte da dođu.
- Ako budemo imali finansije da se pojačamo, onda je najbolje ostati ovde i napraviti iskorak. Ali, ovde je i uspeh težak. Mislim da je Partizan napravio veliki uspeh igrajući u Ligi Evrope. Svaka ekipa koja sa ovih prostora to učini postigla je uspeh. A, na kraju je ispalo da je to neuspeh.
Šta je potrebno Zvezdi za ulazak u LŠ ili LE?
- Stabilnost. Sve što nije stabilno je krhko i labavo. Zvezda mora da bude stabilna, strpljiva. Mnogi klubovi ulažu mnogo više, pa ništa ne mogu da urade.
Da niste ostali u fudbalu, šta biste radili?
- Mislio sam da ću biti pilot, što svako dete želi. Letenje je za svakoga izazov, ali nisam bio dovoljno zdrav, slab mi je bio vid. Tada sam shvatio da je bolje na zemlji i da ne treba leteti...
Šta za vas znači Uskrs?
- Potičem iz komunističke porodice, a i sam sam bio komunista, tako da nismo baš preterano slavili. Ali uvek su bila ofarbana jaja, tako smo obeležavali. Majka je to uvek radila iako je i ona bila komunista. To je veliki hrišćanski praznik i u skladu sa tradicijom, trudim se da ga tako i obeležim.
- Nisam. Sve što se dešava na utakmici zavisi od rada i onoga što si napravio. Nekad sam u patikama, cipelama, odelu, ne oblačim iste čarape... Nemam ništa.
Da li ste nekad farbali jaja?
- Retko ja farbam jaja, ali uvek neko drugi to uradi.
S obzirom na sportsku karijeru, najčešće ste se na Uskrs spremali za utakmicu ili igrali?
- Teško je uskladiti taj praznik sa profesionalnim obavezama. U svakom slučaju nećemo trenirati na taj dan. Dao sam igračima slobodnu nedelju da praznik mogu da provedu sa familijama.
Šta volite da radite na Uskrs?
- Da jedem svinjsko pečenje, a šta drugo! Praznik dolazi posle posta, pa svi spremaju svinjetinu. Postim samo na Veliki petak.
- Nisam od onih trenera kojima je fudbal opsesija, ali ne postoji način da se radi u fudbalu a da non-stop ne razmišljate o tome.
Koliko vam znače porodična okupljanja, čega se najradije sećate iz detinjstva?
- Više sam sa igračima i pomoćnicima nego sa familijom. Porodica nedostaje svakom normalnom čoveku. Ipak je lepo kad si u krugu familije, kad zajedno ručate...
Gde biste voleli da jedete prasetinu za Božić, 7. januara naredne godine?
- Voleo bih da je jedem u Aranđelovcu, u kafani "Orahov lad", tu je najbolja prasetina.
Gde je realno da je jedete?
- E, to ne znam!
- Otac Ratko mi je kupio prvu, bila je gumena, "tigar". Brzo sam je iscepao.
ŠTA za vas znači novac?
- Slobodu i mogućnost da se pomogne ljudima.
Pare ljude kvare?
- Ja sam već bio pokvaren. Šalim se, lepo je kad imaš novac i kad imaš mogućnost nekome da pomogneš. Nema lepšeg osećaja nego kad čovek može da pomogne.
Mnogima ste pomogli, ima li zahvalnosti?
- Retko, ljudi ne cene ništa. Ima ljudi koji to cene, ali važan je osećaj koji imam u sebi da sam pomogao nekome.
Razočaranja u tom smislu?
- Razočaranja je mnogo. Jedino što danas može da me iznenadi jesu poštenje i korektnost.
VAŠ raj je?
- Ada Bojana, pogotovo zimi kad nema mnogo naroda. Leti je gužva. Trudim se da pobegnem od ljudi.
Kad ste tamo, kažu, ne pričate o fudbalu?
- Ne, zašto da idem tamo ako ću da pričam o fudbalu.
Pecate ili se samo družite sa ribolovcima?
- Pecam, ali slabo šta upecam...
Vožd
30.04.2016. 11:27
Nameštaljke će i iz fudbala da te oteraju.
I sad u fudbalu saradjujes sa terzicem,sram te bilo .
@sivac - sa Vizurom..???
@sivac - Ima boljih, Ne nego sa Vucelicem, Vizurom, Djuricem i koliko ih jos ima.
@sivac - ima boljih. Kao na primer: Tončev, Vesić, Ćoki, "onaj",... Pa šta ti vidiš bolje u svom životu od nas realnih?
Komentari (16)