Milunović: Zvezda je moj Real!
25. 03. 2012. u 20:48
Počinjem da verujem da ću doživeti dan kada će moj klub opet osvojiti ono što već ima u muzeju – kaže mladić koji je preko noći postao oslonac crveno-belih i miljenik „delija“
IGROM osvaja, intelektom pleni, vaspitanjem razoružava.
Luka Milunović, momak sa beogradske kaldrme koji je sa samo 19 godina postao jedan od oslonaca Crvene zvezde, otkrio je za “Novosti” ko nosi temelje njegovog uspona, zašto ne sanja Barselonu i Real Madrid i koliko je uveren da će njegov klub jednog dana ponovo osvojiti sve ono što već ima u muzeju.
Još kao dete on je bio tu, osetio tugu i sreću - to ga odvaja od drugih...
Možete li vaš početak u Crvenoj zvezdi nazvati savršenim?
- Apsolutno - ne ostavlja dilemu Luka Milunović. - Da sam mogao da poželim kako će izgledati prvi dani na “Marakani”, to bi bilo upravo ovako - pobeda za pobedom, pun stadion, tri gola, slavlje u derbiju...
Priča se da je vaš menadžer poslednjeg dana prelaznog roka trebalo da ugovori prelazak u Spartak?
- Bile su neke priče, ali meni ništa nije javljano dok nije završen posao s Crvenom zvezdom. Kad sam dobio poziv da se spakujem i hitno krenem iz Belgije u Beograd nisam znao gde udaram. Bio sam presrećan, ne samo zbog ljubavi prema Zvezdi, već i zbog činjenice da nastavljam karijeru u velikom klubu koji je san svakog dečaka. Tome sam se nadao otkako sam počeo da igram fudbal, radio sam, trudio se i verovao da će se jednog dana ostvariti, a onda se dogodilo kada sam najmanje očekivao.
Da li je ljubav prema Zvezdi genetska ili stečena?
- Kao mali sam počeo da simpatišem Zvezdu jer su svi u porodici bili naklonjeni crveno-belim bojama. Bilo je to spontano i srećan sam što je tako. Nikad se nisam pokajao, niti ću jer Zvezda je moja večna ljubav.
Kako je jedan 19-godišnji zvezdaš doživeo ovacije pune “Marakane” kada je izlazio iz igre protiv Smedereva i Partizana?
- Hteo sam da napuštam teren što duže, da ti trenuci traju beskonačno! Taj osećaj je jedinstven i mnogo prija, ali sam svestan i da mora da se zasluži.
Da li su tri gola na startu nabacila dodatni teret na pleća?
- U Zvezdi je uvek moranje i uvek se traži više. Pritisak sada jeste veći, znam da svi očekuju mnogo od mene, ali bih na prvom mestu istakao motiv više koji sam time dobio. To je ono što daje snagu i gura čoveka da ne posustane i da bude još bolji.
Kako su porodica i prijatelji doživeli vaš “leteći start”?
- Srećni su koliko i ja jer dobro znaju koliko mi sve ovo znači. Oni su moja velika podrška i najdobronamernije okruženje. Od njih sam već dobio i savete da sve ovo dobro što se dešava treba samo da mi stvori još veću motivaciju, ali ne da poletim i da pomislim da sam zvezda. To se i neće dogoditi.
- Meni je nacionalni tim mnogo pomogao u karijeri, pošto su me tadašnji selektor omladinaca Sivić i njegov asistent Govedarica zvali i kad nisam igrao u OFK Beogradu, dobijao sam pozive na kućnu adresu! U mladu sam “uskočio” kod Saleta Jankovića i brzo postao standardan. Rad s njim poistovetio bih sa saradnjom s Prosinečkim, jer je Janković čovek i stručnjak od kojeg može mnogo da se nauči. Isto kao što sam uveren u uspehe Crvene zvezde, tako sam siguran i da će naša generacija otići na Evropsko prvenstvo u Izraelu.
A šta kaže devojka?
- Petra je presrećna i nastavlja da bude jedan od mojih oslonaca.
Zajedno smo već više od dve godine i pružala mi je ogromnu podršku uvek, pogotovo dok sam bio u Belgiji kada me je posećivala kad god je mogla. To imponuje i na tom trouglu koji čine ona, porodica i prijatelji mirno mogu da gradim stabilnost i imam preduslov da stalno idem napred.
Imali ste neobičan put za mladog fudbalera, od OFK Beograda, preko Belgije do “Marakane”?
- Boravak u inostranstvu me je učinio jačim za veliko životno iskustvo, ali tvrdim da niko ne treba tako mlad da ide preko granice. Ali, nisam imao drugu mogućnost, na Karaburmi su me vratili u omladinski tim kad nisam hteo da potpišem profesionalni ugovor i pristao sam da odem u Varegem kako bih igrao u kontinuitetu. Bio sam standardan, igrao dobro, ali kad se promenio trener, shvatio sam da moram da idem. Poslednji dani su bili posebno napeti, stalno sam držao telefon u rukama, jurio papire, a kada su mi javili da krenem u Beograd na potpis sa Zvezdom, bio sam zatečen i pogubljen. Nije bilo letova pa sam išao čak u Ajndhoven kako bih odande stigao na vreme kući. Ali, kako je ispalo, sve bih isto uradio ponovo.
Belgijske novinare ste šokirali odgovorom na pitanje da li biste pre otišli u Real ili Barselonu?
- Odgovorio sam da ako mi nude takav izbor onda ću reći Real jer je ipak kraljevski klub. Ali, onda sam im rekao da je moj životni san Crvena zvezda jer ona je za mene jedini kraljevski klub! Zato i ne razmišljam o tome gde bih jednog dana voleo da odem, jer sam već stigao tamo gde sam želeo. Prvo da ovde ostavim srce, da ostanem što duže, da osvojim što više titula i duplih kruna, pa ću posle toga videti šta i kako dalje.
Kako izgleda raditi s Robertom Prosinečkim koji je sa Zvezdom, kao igrač, osvojio sve što se može?
- Oduvek! Bio bih najsrećniji kada bi se to dogodilo i verujem u ostvarenje tog sna. Ja sam sada u Zvezdi koju obojica volimo i time smo korak bliži cilju. Verujem da će biti prilike da jednom zaigramo zajedno.
- Svi koji imamo tu privilegiju znamo šta znači sarađivati s Robijem koji je bio legenda Zvezde. On je čovek koji uvek može da nam pokaže kako nešto treba uraditi, da nam ukaže na greške koje mi ne vidimo i da nam sve objasni. Verovatno, kao što je i njemu neko drugi objašnjavao.
Znači, šta je za Robija bio Šekularac, to je sada Prosinečki vama?
- Otprilike - s osmehom odgovara Milunović. - Daj bože da i mi krenemo Robijevim putem.
Može li ova generacija igrača, rođenih u periodu kada je Zvezda pokorila svet, da vrati na “Marakanu” deo stare slave?
- Prvo, mnogo mi je krivo što nisam rođen ranije, pa da sam mogao da budem svestan tih dana kada je Zvezda u Bariju postala prvak Evrope. Ne znam koliko puta sam samo gledao snimke tih mečeva i slušao o tim danima. I svaki put se naježim! Duboko u sebi se nadam da će moj klub opet biti moćan u Evropi i još jednom osvojiti sve ono što već imamo u muzeju. Da li ću to doživeti ja ili moja deca ne bih da prognoziram, ali polako počinjem da verujem u to. Želeo bih da doživim taj dan jer mi Zvezda zaista mnogo znači u životu.
Može li vaša generacija da vrati Zvezdi dominaciju bar u domaćim okvirima?
- Sve evropske, ali ipak bih izdvojio one posle kojih sam bio i tužan i ponosan. Na prvom mestu mislim na duele sa Strazburom, Bajernom i Glazgov rendžersom, kada smo bili tako blizu, ali ipak ispadali. To je, valjda, u krvi nama zvezdašima jer pored svih silnih pobeda uvek se nekako sećamo mečeva kada nismo prolazili. Posebno taj Strazbur, plakao sam kao kiša...
- Imamo kvalitet i treba da ga dokazujemo. Polako ali sigurno naša mladost može da promeni sve. Ovi momci koji danas igraju, svi znaju šta znači Zvezdin grb, a uz to imamo kvalitet da vratimo klub na mesto koje mu pripada i da beležimo rezultate koje navijači očekuju.
Šta vi očekujete od ove sezone?
- Da kao ekipa igramo što bolje i da napredujemo, jer samo iz toga mogu da dođu rezultati i ono čemu svi težimo. Treba uvek biti optimista, ali mi ne pada na pamet da govorim ni o Kupu ni o Prvenstvu jer se crta ispod računa podvlači tek krajem maja. Naše je da se saberemo i da, ako treba, udaramo glavom u zid pre utakmice kako ne bismo došli u poziciju da to radimo posle. Kad se desi neuspeh, onda to ništa ne vredi. Zato mislimo samo o svakoj narednoj utakmici, ni pedalj dalje.
Ipak, da li je 2:0 protiv Partizana dovoljna prednost za plasman u finale Kupa?
- Život profesionalca je surov i stalni novi izazovi ne dozvoljavaju ni da kao čovek uživaš u velikoj pobedi, što naš trijumf protiv Partizana svakako jeste. Mi idemo na JNA s dobrim rezultatom i ako budemo pozitivni i odigramo kako možemo, plasman u finale ne bi trebalo da izostane.
Šta biste poručili Zvezdinim navijačima?
- Hvala im na podršci koju nam pružaju pesmom svih 90 minuta. Oni nas nose, najbolji su na svetu i sada sam još srećniji što sam bio deo “severa” i što ću to zauvek ostati. Samo su se sada stvari malo promenile za mene, ja dole trčim i borim se, a “delije” i dalje daju gas Zvezdi sa tribina. Kao što kaže “Pesma koja ne umire”, ta ljubav će živeti večno i ja ću dati srce iz grudi da se svi zajedno radujemo novim pobedama, titulama i duplim krunama - poručio je Milunović.
delije bar
25.03.2012. 20:54
bravo majstore samo tako nastavi
Svaka cast Luka, pravi si Zvezdas. Trebalo bi te probati u spicu napada. Imas najbrzi promen pravca od svih napadaca.
"Duboko u sebi se nadam da će moj klub opet biti moćan u Evropi i još jednom osvojiti sve ono što već imamo u muzeju. Da li ću to doživeti ja ili moja deca ne bih da prognoziram, ali polako počinjem da verujem u to. Želeo bih da doživim taj dan jer mi Zvezda zaista mnogo znači u životu."
@Da se vrate dani. - Mislim da ces uskoro doziveti ono sto si vec doziveo a nisi napisao,a imas taj dozivljaj na You Tubu.Partizan Zvezda 7-1
@Da se vrate dani. - To može samo vaš Đura mutavi da prognozira, dok je realnost nešto sasvim drugo. :-) Zvezdo zgazi ih sve!!!
Komentari (72)