SAVEZ logoraša Republike Srpske najoštrije se protivi prikazivanju filma Anđeline Džoli "U zemlji krvi i meda" u Banjaluci, jer tvrdi da je reč o "neviđenoj laži čiji je cilj održavanje stereotipa o Srbima kao genocidnom narodu". Oni poručuju da neće dozvoliti ni organizovanje Konferencije o zločinu i genocidu koja je zakazana za maj ove godine u Banjaluci, na kojoj bi, navodno, učestvovala i holivudska mega zvezda, jer taj skup, kako tvrde, zagovara bošnjački lobi u SAD.
Tako je, definitivno, rediteljski debi Anđeline Džoli počeo da se pretvara u najveći filmsko-politički skandal u poslednjih nekoliko decenija na ovim prostorima, iako film ovde još nigde nije prikazan. Informacije koje sada gotovo svakodnevno pristižu o političkom angažovanju i izjavama najerotičnije glumice na planeti, pokazuju da "slučaj Džoli" dobija i "zanimljive" relacije dobrog, starog holivudskog trilera - kao "koscenaristi" filma i saradnici koji su pomogli da Anđelina Džoli napiše ljubavnu priču koja se događa u Bosni tokom ratnih godina između Muslimanke i Srbina, pojavili su se bivši general NATO Vesli Klark, komandant tokom bombardovanja Srbije, koji je viđen i na pretpremijeri filma u Njujorku, i pokojni diplomata SAD Ričard Holbruk, upamćen ovde kao jedan od kreatora Dejtonskog sporazuma, i veliki lobista albanske nezavisnosti u SAD.
"Klarkova pomoć kao savetnika na filmu bila je dragocena, impresionirana sam time što general nije insistirao na tome da se naglasi američka uloga u mirovnom procesu u Bosni, ali ni na tome da su, s jedne strane, `svi heroji`, a s druge, `svi loši momci`", izjavila je Anđelina Džoli.
- Anđelina Džoli može da misli šta hoće, ali RS je izraz volje srpskog naroda i ona nikako ne bi smela da se upliće u naše postojanje. Niti da sudi kakva smo mi država. Nek se drži svojih filmova. Jasno je da je neinformisana i da je instrumentalizovana od određenih bošnjačkih grupacija i neka joj to služi na čast! Ne interesuje nas! Mnogi su nas napadali, ali izborili smo se i s jačima - izjavio je Dodik.
Da čitav projekat filma verovatno nije lišen i vrste političkog agitpropa, ne sugerišu samo izjave velike zvezde date još tokom snimanja da su, recimo, "Bošnjaci sada njena porodica", ili, da su "Bošnjakinje najstrašnije stradale od silovanja". Oni koji su imali priliku da vide tragičnu storiju u kojoj Srbin puca u glavu ženi koju voli, a onda padne na kolena pred policajcima UN uzvikujući "Ja sam ratni zločinac, ja sam ratni zločinac", tvrde da ona obiluje paušalnim, pristrasnim, neproverenim i iskonstruisanim informacijama, potpunim nepoznavanjem istorijskih činjenica, pretencioznošću Anđeline Džoli da jednim filmom "dešifruje" strašnu tragediju koja se dogodila u jednoj multietničkoj državi, i da još brže osudi krivce.
Više je nego vidljivo da slavna glumica nije imala ambiciju ozbiljnog reditelja koji traga za istinom i želi da napravi ozbiljan film, nego da je sve ostalo na nivou pamfleta i površnog "krokija", o čemu svedoče i podaci na odjavnoj špici filma - da je tokom rata u BiH ubijeno više od 300.000 Bošnjaka, a da je 50.000 Bošnjakinja bilo silovano.
Činjenica da Anđelina Džoli u američkim medijima sada u prvi plan stavlja politički kontekst filma, i pokušava da zainteresuje svetsku javnost time što će "nakon premijere u Sarajevu 14. februara zatražiti da se Republika Srpska kao genetska tvorevina ukine i pripoji BiH", takođe sugeriše da je definitivno prestala važnost estetskog, i da je drama "U zemlji krvi i meda" postala sredstvo jedne organizovane neumetničke kampanje.
Kao kritičar, Kojl joj ipak zamera što je politiku stavila ispred priče i karaktera, što nije dovoljno dat kontekst sukoba i što nameće svoju poruku, zbog čega i čitav film izgleda kao "prezentacija Ujedinjenih nacija". Kenet Turan, dugogodišnji kritičar "Los Anđeles tajmsa", kaže da Anđelina Džoli kao autor "ima problema u scenariju, da srž priče manje privlači pažnju od celokupne atmosfere filma", i da odnos glavnih junaka nije ubedljiv, jer se zaplet postavlja šematski - "da su Bošnjaci dobri", a da su "bosanski Srbi loši momci".
Karina Longvort iz "Viledž vojsa" dala je najlošiju ocenu filmu "U zemlji krvi i meda", u kojoj kaže "da celuloidna priča Anđeline Džoli ide od predvidljive tragedije, do smešnog spasenja". Ona otpisuje film kao umetničko delo, i naziva ga "projektom Ujedinjenih nacija o ratu u Bosni. Ovim filmom Džolijeva pravi reklamu za svoje dobre namere" - zaključila je Karlina Longvort.
POZIVNICA ZA DŽOLIJEVU IZ BEOGRADA
KAKO je najavljeno, beogradska premijera filma "U zemlji krvi i meda" zakazana je za 23. februar, što je potvrdio i Zoran Savić, direktor distributerske kuće "Milenijum film", i istakao da je Anđelina Džoli već dobila pozivnicu da prisustvuje projekciji.
"Veoma mi je važno kako će film biti prihvaćen u Srbiji. To je za mene veliki izazov, jer u ljubavnoj drami između Bošnjakinje i Srbina ne treba tražiti političku pozadinu. Moja želja je bila da napravim univerzalnu priču o nasilju nad ženama na međunarodnom nivou, i o tome kako još ne postoji dovoljno inicijative da se takvo nasilje spreči. Nema crnog i belog, nema dobrog i lošeg, postoji humanost, baš kao što postoji i bol na svim stranama", izjavila je ovih dana slavna glumica.
Uprkos takvim ocenama, film "U zemlji krvi i meda", pred američku premijeru, dobio je producentsku nagradu "Stenli Kramer" za 2012. godinu, a uskoro će imati i specijalnu projekciju na 62. festivalu u Berlinu. Ali, u Americi se ipak prikazuje u malim bioskopima. U Filadelfiji - čak u trećerazrednom bioskopu, na oko 60 kilometara od centra grada!
Komentari: 156
Pošaljite komentar