Uvek sam u kafani mogao da prepoznam ko pati, ko je ljut, ko razočaran u život, ko je ostavljen: Željko Vasić o novim pesmama, lomljenju čaša sa kumovima i predstojećem koncertu

Dejan ĆIRIĆ

26. 11. 2019. u 18:37

Pevač se sa muzikom upoznao u kafani, preko oca koji je takođe muzičar

Увек сам у кафани могао да препознам ко пати, ко је љут, ко разочаран у живот, ко је остављен: Жељко Васић о новим песмама, ломљењу чаша са кумовима и предстојећем концерту

Foto: Uroš Mitić

ŽELjKO Vasić je neko ko dobro poznaje suštinu muzike i njenu nesagledivu širinu. Jedan je od izvođača koji svoju karijeru nije gradio na trendovima i popularnosti, već je publici poklanjao najbolje od sebe, u datom momentu, ne odstupajući od kvaliteta, svog ličnog izraza i doslednosti. U osnovi svega je iskrena emocija zbog koje njegove pesme nemaju rok trajanja.

Novim muzičkim projektom „Moja kafana“, još jednom je pokazao svestranost svog rada, ali i svoje, uslovno rečeno, novo lice o kome govori u emotivnoj ispovesti za naš portal, otkrivajući koliko ga je kafana obeležila kao čoveka i muzičara, jer ona i jeste mesto koje podstiče priče koje čine život.

* Nedavno ste publici predstavili novi projekat „Moja kafana“ i dve nove pesme koje se razlikuju od vašeg dosadašnjeg opusa. Otkuda ideja za tako drugačiju i neočekivanu priču u vašoj karijeri?

- To je projekat od pre nekoliko godina, koji nikako da završim, ali kockice se polako slažu. Želim da iz svoje vizure pokažem i dočaram kako izgleda “Moja kafana”. U svojoj karijeri nikada nisam odstupao od svoje muzičke estetike i svog viđenja muzike, pa tako i “Moja kafana” ima svoju autentičnu priču.

* Kakva je ta priča i da li ste kafanski čovek?

- Moje upoznavanje sa muzikom je bilo upravo u kafani u kojoj si mogao da čuješ sve vrste muzičkih žanrova. Od stranih pesama, preko sevdalinki, do Tozovca, Tome Zdravkovića, makedonskih pesama i mnogih drugih. Kafana je mesto na kome jednu emociju dele ljudi različitih životnih interesovanja i profesija i jedina nit koja ih sve spaja jeste muzika.



* Čemu su vas naučile kafanske priče, atmosfera, druženja, veselja ili tuge, kada krenu neke pesme koje otvaraju dušu i srce?

- Upoznao sam ljude. Uvek sam mogao da prepoznam ko pati, ko je ljut, ko razočaran u život, ko je ostavljen. Muzičar u kafani je neko ko u sebe prima sve te emocije i proživljava sve te živote. Ponekad su mi ljudi poveravali svoje najdublje emocije i tajne. Mislim da sam im tada pružao utehu kroz reč i kroz muziku. Verovatno bih mogao knjigu o tome da napišem, samo zato što sam pažljivo pratio život koji se u kafani dešava.

* Ko su vaši omiljeni kafanski pevači od kojih ste naučili mnogo toga i uz koje ste u sebi prepoznali emociju koju izražavate kroz nove, “kafanske” pesme?

- Sve što znam o kafani naučio sam od svog oca koji je takođe muzičar. Sa njim sam proveo puno vremena svirajući po raznim kafanama i veseljima. On je moj najveći učitelj. Mnogima je muzika bila i ostala neotkrivena tajna i večita misterija, jer pokušavaju da je svedu na egzaktnu stvar i da je pretvore u puku veštinu izvođenja. Ništa od toga nije muzika! Pevač je pripovedač i besednik, a muzika je magija.

* Koju pesmu uvek naručujete u kafani i da li ponekad lomite čaše i u tim momentima oslobodite iz sebe sve što život nataloži u čoveku?

- Svega je tu bilo. Mnogo lepih i emotivnih momenata, kao i ružnih stvari. Ružne zaboravljamo, a lepe pamtimo. Kada je društvo dobro, onda nema nikakvih problema ni da se polomi čaša, ni da se zadnji iz kafane izađe. Jednom davno sam polomio ceo inventar u klubu koji smo držali moji kumovi Kojovići iz “Durmitora” i ja. Tako mi je došlo, nakupilo se svega. Bili smo sami u lokalu, sa nekoliko prijatelja. Nikoga nisam povredio, nisam ni sebe, ali je ujutru bila nabavka kompletnog inventara, jer su čaše od kristala sve bile polomljene.

* Da li je kafana u ovom novom vremenu zadržala svoju draž i atmosferu, i imate li utisak da su ljudi počeli da joj se vraćaju i u njoj dele sve ono što na drugim mestima ne mogu ili ne žele?

- Ne znam šta se dešava jer retko izlazim, ali kada izađem, svoju kafanu uvek “nosim u džepu” i te noći je to moja kafana kakva ja želim da bude.

* Koji trenutak u kafani nikada nećete zaboraviti?

- Neću zaboraviti ništa. Svaki momenat je bio veoma važan za mene. Nikada nisam puno pio, tako da se uvek svega sećam. Moja kafana je kafana u kojoj svi delimo jednu ljubav, a to je ljubav prema muzici koja nas oplemenjuje i leči.



* Kome ili čemu uvek nazdravljate?

- Uvek nazdravljam životu, jer nema reprizu!

* Jasno je da se kafanska muzika razlikuje od pop muzike kojom se bavite. Ipak, imate tu emociju u sebi da možete cele noći da pevate u kafani i napravite sjajnu atmosferu. Koliko vas to određuje kao čoveka i muzičara?

- U biti sam veoma emotivan, iako to, ponekad, tako ne izgleda. Svaku svoju pesmu sam proživeo i doživeo u svojoj glavi i srcu, smejao se i plakao. Volim da budem okružen ljudima koji vole kako ja pevam. Nikako pretenciozno, samo umereno, gospodski i džentlmenski. To je kao neka grupna psihoterapija. Koliko čini dobro drugima, toliko čini i meni. Osećam se dobro u toj koži.

* 10. decembra Kombank dvorana će biti vaša kafana na koncertu koji pripremate. Šta publika može da očekuje te večeri?

- Uvek imam osećaj da me ljudi ne poznaju dovoljno, i mislim da sam ja za to kriv i moje nedovoljno pojavljivanje u medijima. Biće raznih muzičkih žanrova, mojih i tuđih pesama. Zapravo, pevaću ono što ja volim. Želeo bih da sa publikom podelim svu svoju ljubav i da te noći slavimo život!

* Iste večeri proslavićete četrdeseti rođendan. Jeste li, kada sagledate svoj dosadašnji muzički i životni put, ostvarili sve što ste želeli?

- Ne slavim rođendane. Čak ni svoj osamnaesti rođendan nisam proslavio. Nisam ostvario sve. Kada to kažem, ne mislim na materijalne stvari. Pored toga što mi je najvažnije da izvedem decu na pravi put i da im budem oslonac sto duže, mislim i na svoj muzički opus. Imam mnogo muzike raznih žanrova u svojoj “fioci”, koja čeka svoj trenutak. Imam čak i klasičnih kompozicija za simfonijski orkestar. Valjda ću i to stići nekada.

* Šta je ovogodišnja najvažnija rođendanska želja?

- Samo da smo živi i zdravi. Za ostalo ćemo lako.

* Šta sledi posle „Moje kafane“? Novi album ste najavili za narednu godinu. Kakvu priču ovog puta možemo očekivati od vas?

- Mnogo pažnje sam posvetio novom albumu. Uradio sam jedan kompleksan i veoma zahtevan posao u svakom smislu. To će produkcijski biti nešto najbolje i najkvalitetnije što sam do sada snimio. Što se samih pesama tiče, ukusi su različiti. Videćemo da li ćemo se razumeti.




Pratite nas i putem iOS i android aplikacije