Tamara Kalinić: Film o mom životu bi se borio za Oskar

Marija DEDIĆ

02. 05. 2019. u 20:02

Modna blogerka iz Srbije koja je osvojila Veliku Britaniju i čijim savetima veruje cela planeta. Napustila je posao u apoteci i pokrenula blog o modi i lepoti koji prati 752.000 ljudi

Тамара Калинић: Филм о мом животу би се борио за Оскар

Foto Privatna arhiva

BILA jednom jedna devojčica. Rođena u Sarajevu, pre nego što je postalo podeljen grad, odrasla u Novom Sadu, tokom burnih devedesetih, da bi se zatim preselila u Veliku Britaniju gde je završila studije farmacije i zaposlila se u lancu apoteka. I za nekoga, već bi to bila bajka. Ne i za Tamaru Kalinić. Kao devojčici koja je oduvek volela modu, beli mantil joj je bio pretesan. I rešila je da ga zauvek skine.

Kada je roditeljima rekla da će napustiti siguran posao i da će se baviti tada novim zanimanjem, modnim blogom, nadali su se da je u pitanju samo hobi. Najveća podrška bila joj je starija sestra Dunja koja je kupila veoma skup profesionalni aparat kako bi je fotografisala, uz komentar: "Ako ova tvoja luda ideja propadne, makar ću imati dobar aparat da fotografišem decu tokom odrastanja".

Trebalo je da prođu četiri godine da je kompanije primete, da vrati dugove i konačno počne da živi život kakav je sanjala. Danas sarađuje sa brendovima kao što su "Dior", "Dolče i Gabana", "Luj Viton", ali je, ne krije, i dalje dosta njih na njenoj listi snova. Njen blog o modi i lepoti jedan je od najposećenijih u Velikoj Britaniji, a njen instagram-nalog prati 752.000 ljudi! Baza joj je London, stalna je gošća nedelja mode u Parizu, Njujorku i Milanu, gde sedi rame uz rame sa svetskim zvezdama od kojih ju je najviše oduševio Tom Ford - znanjem i džentlmenskim ponašanjem. Najbolji savet koji je u životu dobila je da je uspeh jedina stvar koju vam ljudi nikada neće oprostiti.

Za 30 godina, koliko ima, u njenom životu bilo je talasa, bura, uragana, da bi se onda sve smirilo i postalo ravno kao staklena površina, otkriva Tamara u razgovoru za "Novosti". Volela bi, kaže, da jednog dana svoj život pretoči u knjigu na osnovu koje bi mogao da se snimi i film.

- Bila bi to ljubavna drama, pomešana sa dobrim trilerom i mogla bi da se bori za Oskar - priča Tamara. - Znala sam da noću ležem kao najsrećnija devojka, a da se ujutru budim tužna jer nije uvek sve onako kako izgleda. U početku su me odbijali za saradnju, a onda sam naučila bitnu lekciju da što se pre suočite sa činjenicom da ćete nekada biti odbijeni, lakše ćete podneti sve.

* Kako biste nekom ko misli da se samo slikate u lepoj garderobi i to kačite na "Instagram" objasnili šta zapravo radite?

- Dan mi počinje u sedam ujutru kada odgovaram na veliki broj mejlova, zatim odlazim na sastanke gde do detalja prezentujem kako ću uraditi promociju određenog brenda, po podne ponovo sledi kancelarijski posao. Uveče su obično događaji na kojima treba da se pojavim, pa mi se dan završi u ponoć. Tada sam iscrpljena i umorna. Drugačiji su dani kad se fotografišem. Većina mojih fotografija nastala je u pet ujutru kada se budi dan. Iza mnogih stoji deset sati priprema, odabir lokacije, kombinacija u kojima poziram, spremanje, kasnije obrada fotografija.

* Šta ste radili u trenucima kad ste gubili nadu i pitali se hoćete li uspeti?

- Sumnju u sebe nisam imala, znala sam da radim dobru stvar i da će se sve što želim ostvariti. Taj stav sam uvek imala, iako nije bilo lako. Kada sam studirala u Londonu, radila sam na fakultetu za veoma malu platu. Jedna stvar mi je bila u glavi, završiću studije, zaposliću se i videću da li mi se dopada da radim u apoteci. Nisam želela da budem na grbači roditeljima, već da budem samostalna.

* Mladi u Srbiji, nažalost, nisu samostalni. Uglavnom žive sa roditeljima i rade za male plate. Kako da poveruju da se rad ipak isplati?

- Iskreno verujem u to da će svako ko hoće naći posao. Problem kod naših ljudi je što hoće da iz fakultetske klupe imaju platu hiljadu evra. To nije realno, ali će nekima biti izgovor da sede kod kuće i kažu da nema posla. A brzo prođu dvadesete, na vratima zakucaju tridesete, a oni su i dalje na roditeljskom budžetu. Tada su im drugi krivi. Nije da posla nema, ima ga, zašto je sramota da, dok tražite posao u vašoj struci, radite kao konobar u kafiću?

* Deklarisali ste se kao feministkinja, iako je to odrednica od koje devojke danas beže. Kako vidite ulogu žene u društvu?

- Ni muškarcima nije lako, ali ženama je mnogo teže. Od vas se očekuje da budete dobra devojka i žena, majka koja će voditi računa o čitavoj porodici, da budete uspešni, da spavate nekoliko sati i, na sve to, da nikada ne posustanete. Moja parola je: "Treba da budete dobre pre svega sebi, da biste bile ostalima, ne treba da budete ničija robinja, već voljena žena koja uzajamno deli sve u životu sa partnerom".

* Da li je onda nezavisnost ono što biste voleli da neka devojka kojoj ste uzor preuzme od vas?

- Smatram da svaka devojka mora da bude nezavisna. Da ima završen fakultet, da radi i zarađuje kako bi sebi mogla da priušti ono što želi, makar dva puta godišnje. Šta to znači? Nekada ćete moći da kupite sebi cipele za 200 evra, a nekada za manje, ali kada ih kupite od novca koji ste sopstvenim znanjem zaradili, to je potpuno drugi osećaj. Treba da imaju emotivnog partnera, ali ne nekog kog će one izdržavati, već nekog koji će moći da im parira, ne samo po novčaniku, već po znanju. U životu sam sretala prepametne i preimućne muškarce, ali nisu bili džentlmeni. Devojci sa kojom su u vezi nisu znali da plate jednu večeru, već je to činila ona. Bili su kukavice, a opet, devojke se zaljube. Samo zato želim da svaka od nas bude samostalna.

* Iz perspektive drugih, imate sve.Šta vam, ipak, nedostaje?

- Ljubav. Suludo vam je? Imam sve, porodicu, prijatelje, dom, uspeh, ali zbog stalnog putovanja nemam određenu rutinu sa voljenom osobom. Fale mi momenti da zagrljeni možemo da ćutimo celo veče i da budemo sklupčani jedno uz drugo. To je toliko malo, a meni znači mnogo. Merlin to lepo kaže: "Sve što je srcu drago, daleko je, zaljubljene samo bog razumije".

* Kako vidite sebe za 10 godina?

- Kao ženu koja ima sitne bore od neprospavanih noći koje je provodila pored deteta zajedno sa suprugom. Želim dodatno da razvijem ovaj moj mali biznis, uradim nekoliko kolekcija, naučim još dva strana jezika. Mada, pazite, tridesete su tek preda mnom, kažu da je to najlepši period u životu žene. Samo da bude lepo, lako ću sa onim što bude ružno.

ROĐENDAN U BEOGRADU

ODLIČNA hrana i burna istorija - prve su asocijacije strancima na pomen Srbije, otkriva Tamara.

- Znaju da smo svašta preživeli. Ja onda počnem da im objašnjavam da je Srbija divna zemlja koja poseduje mnogobrojna prirodna bogatstva na kojima bi nam pozavidele mnogo veće zemlje. Nedavno sam na proslavi rođendana u Beogradu ugostila 30 prijatelja iz svih krajeva sveta i bili su oduševljeni kajmakom i rakijom - priča Kalinićeva.

KOKO ŠANEL KAO UZOR

ŽENA kojoj se Tamara divi je Koko Šanel, jer je uspela u životu uprkos teškom detinjstvu provedenom u prihvatilištu.

- Radila je razne poslove kako bi došla do novca da pokrene sve ono što će joj kasnije doneti ogromnu slavu. Imala je samo jedno, talenat. U ljubavi je bila veoma nesrećna, a toliko moćna i uspešna. Neverovatan paradoks - ocenjuje Kalinićeva.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije