Srbi vole trilere
09. 02. 2019. u 10:28
Posle srceparajućih melodrama, televizije su odjednom preplavile domaće kriminalističke serije. Dugo je dominirala matrica da široku publiku interesuje samo komedija, koja se bavi lokalnim karakterima
Scena iz „Bese” / Foto Aleksandar Letić
NE tako davno, plakali smo za "ranjenim orlom", tražili "greh njene majke", verovali u "nepobedivo srce". Da nam je neko tada, dok su nam "mirisale kiše" i "cvetale lipe", rekao da pred malim ekranom nećemo držati maramicu, već ćemo se pitati "ko je ubica", ne bismo mu verovali. Jer, gotovo preko noći, umesto melodrama i porodičnih serija, stigle su nam krimi-drame. I osvojile nas.
Prvo su došle "Ubice mog oca", pa "Senke nad Balkanom", sada i "Besa". U toku je snimanje krimi-drame o BIA "Državni službenik", u pripremi je "Anatomija zločina" o ubistvu koje je potreslo selo u Bosni, a region je osvojila HBO serija "Uspeh" u kojoj navijamo da se ubica (ne) otkrije.
Otkud odjednom toliko "krimića" među domaćim serijama? Zašto ih do sada nije bilo - zbog nedostatka novca, loših scenarija, nespremnosti producenata na rizik? Da je u pitanju ovo poslednje, smatra jedan od začetnika trilera kao žanra u srpskom filmu, scenarista Đorđe Milosavljević.
- Dugo je dominirala matrica da široku publiku interesuje samo komedija, najčešće ona koja se bavi lokalnim karakterima ili temama. U tome je svakako bilo istine, ali je to bilo i univerzalno objašnjenje za nesklonost drugim žanrovima - kaže Milosavljević.
Producent Maksa Ćatović, koji stoji iza treće sezone "Ubica mog oca" i "Državnog službenika", podseća da su uvozne krimi-serije u Srbiji uvek dobro prolazile. Prema njegovim rečima, za trend trilera zaslužan je ogroman uspeh prve sezone "Ubica".
- Radio sam mnogo serija, ali "Ubice" su prva TV priča koja je urađena na američki način. Sva pravila žanra krimi-serije su poštovana. Autor Gaga Antonijević je sve postavio na pravi način, što ne bi mogao da uradi da nije živeo i radio u Americi, jer je TV staralaštvo zanat. Doskoro je jedini pravi producent, u smislu onog ko daje pare, bio RTS. Oni su, preko svojih urednika, određivali šta će se snimiti. Dugo su to bile porodične sage, bio sam producent serija i Siniše Pavića. Kad mi je Gaga rekao da će RTS raditi prvu sezonu "Ubica", pitao sam ga: "Jesi li siguran?" Velika je hrabrost bila napraviti taj iskorak i snimiti nešto potpuno novo - jasan je Ćatović.
Vuk Kostić u seriji „Ubice mog oca”

Kasnije je, objašnjava Maksa, sve išlo prirodno. Osim RTS, pojavili su se i drugi "igrači", poput TOP kanala, Telekoma, Pinka.
- Kad su "Ubice" postigle uspeh, drugi su prirodno krenuli istim smerom, jer su videli da žanr prolazi, tako da nisam iznenađen poplavom trilera. Kao kad su bile popularne španske serije, pa su ih svi kupovali, a onda su došle turske - kaže Ćatović.
U svetu su trileri dugo jedan od omiljenih žanrova. Samo dva žanra u prvom veku kinematografije beleže konstantan porast popularnosti - horor i trileri, ukazuje nam na skorašnje istraživanje Đorđe Milosavljević.
- Sigurno ima mnogo razloga, a moje objašnjenje vezano je za način na koji percipiramo savremeno doba. Alternativno ime za triler je i priča o osveti. To znači da priču pratimo iz ugla žrtve koja se oseća izloženo, ugroženo, napadaju je poznati ili nepoznati neprijatelji, da bi se na kraju junak suočio sa njima, i najčešće ih pobedio. Verujem da se ovakav opis žanra podudara sa načinom na koji vidimo savremeni svet - opasnost vreba, poznata ili nepoznata, osećamo se ugroženo, slabo ili u manjini i nadamo se osveti - objašnjava scenarista.
Ćatović nam otkriva da su, produkcijski, trileri zahtevniji od porodičnih serija koje su često snimane samo u studiju. Najvažniji je, ipak, kako kaže, krajnji efekat - kako sve izgleda na ekranu. Milosavljević, s druge strane, nema dilemu - za dobar triler najvažnija je priča.
PROČITAJTE JOŠ: Bivša mis sveta dobila rak kože koji se proširio sa mesta na koje nikada nije obraćala pažnju
- Ima mnogo izvanrednih trilera koji su ostvareni u izuzetno skromnim produkcionim uslovima. Dobar primer je prvi i meni omiljeni film braće Koen "Krvavo prosto", sa nekoliko glumaca i lokacija, ali besprekornom pričom. Antologijski "Psiho" bio je jedan od Hičkokovih produkciono najskromnijih fimova, ali je imao sjajan scenario. Naravno, potrebno je znati i dobro pripovedati i imati dobre glumce koji će priču preneti publici - zaključuje Milosavljević.
TREND ĆE TRAJATI TRI GODINE
ĆATOVIĆ prognozira da će trend trilera trajati još dve-tri godine, pa će i taj talas proći, a doći će nešto novo.
- Dok ne dođemo u situaciju da budemo bogato društvo koje će moći da snima i komediju, i tragediju i ono što je meni posebno značajno, istorijske serije. Žao mi je što za njih nema uslova jer je naša istorija izuzetno bogata. Ali za to je potrebno više novca - kaže producent Maksa Ćatović.
Maksa Ćatović

TIJANIĆ IMAO OTPOR PREMA "JAGODIĆIMA"
ELEMENATA trilera bilo je u serijama koje su se u Jugoslaviji bavile ratnom tematikom, kakve su bile "Kuda idu divlje svinje" i "Otpisani", podseća Milosavljević:
Đorđe Milosavljević

- Ali, koliko znam, prva prava triler serija su "Jagodići", odnosno "Sva ta ravnica", gde se priča prati iz ugla ugroženog junaka koji pokušava da pronađe ubicu. Da spomenem zanimljivost - u to vreme u vrhu televizije postojao je otpor prema ovakvom žanrovskom iskoraku. Sjajan poznavalac televizije Aleksandar Tijanić, koji je bio direktor RTS, rekao mi je u jednom lepom razgovoru: "Kada se u kadru pojavi lik koji se predstavi kao inspektor Petar Jovanović, naša publika će se smejati". Zato sam ja, kao scenarista, bio dužan da svečano obećam da će se serija baviti pre svega istorijskom i porodičnom dramom Jagodića. Ipak, ova serija je u svom jezgru bila pravi triler - objašnjava Đorđe.