Dragana Anastasijević: Skrivene, retke i vredne priče
12. 08. 2018. u 11:21
Dragana Anastasijević, autorka emisije "Ovo je Srbija" na RTS: Priče koje su "promenile" život nekim ljudima i nama pružaju dodatnu satisfakciju i daju novi smisao našem poslu
Foto Vojislav Danilov
KARIJERA Dragane Anastasijević, voditeljke i autorke emisije "Ovo je Srbija" na RTS, počela još devedesetih na Radiju Pingvin, a potom se sticajem okolnosti našla i u timu Ju info kanala. Rad na Javnom servisu je, kaže, nešto što je oduvek želela i zato se oseća privilegovanom što je danas deo te kuće. A televiziju doživljava kao veliku čarobnu kutiju koja pruža priliku da svaku priču osvetlite sa svih strana, da tragate za istinom i rečima, slikom, bojom i muzikom.
- Već devet godina radim emisiju "Ovo je Srbija" u kojoj sa koleginicom Zoranom Koršoš Nikolić i dopisnicima RTS odslikavamo život naše zemlje. Najbolje se osećam, naravno, kada predstvljamo njenu bolju, lepšu stranu. To su uglavnom talentovana deca koje ima u svakom kutku zemlje. Nezaobilazne su prirodne lepote, postoji mnogo predivnih krajeva do kojih su kamerom i perom prve stigle upravo ekipe RTS. Deo toga čine i jedinstveni ljudi koji čuvaju stare zanate ili oni što ne dozvoljavaju da odumre neko zapušteno imanje na selu. Upravo me takve priče ispunjavaju - skrivene, vredne i retke.
PROČITAJTE JOŠ: "Kafe" i na francuskom
* Kako izgleda svakodnevica u našoj zemlji?
- Ima u njoj svega pomalo. Manje lepih događaja, poput borbe ljudi sa vremenskim neprilikama kojih je bilo zaista mnogo ove godine. Tu su i deca koja nisu srećna kao neki njihovi vršnjaci. U vreme letnje sezone aktuelne su i informacije o preprekama na putevima, deonicama koje se rade, gužvama na naplatnim rampama... Srbija se kreće, putuje, ali i slavi sa sportistima. Upravo ta raznolikost čini život ove zemlje.
* Radeći ovu emisiju, šta ste naučili iz prošlosti Srbije?
- Najčešće su to priče o nekoj građevini, njenoj istoriji. Eto juče smo imali na terenu studente iz inostranstva koji u okolini Jagodine otkrivaju neolitsko doba. A i paralelno s izgradnjom južnog i juoistočnog kraka Koridora 10, kolege su usput s arheolozima otkrivale i nalazišta iz praistorije. Vrlo često novinari sa građevinarima otkrivaju i istoriju. To je lepota ovog posla, da saznaš nešto novo, otkriješ skriveno, da te put odvede tamo gde nisi ni mislio da ćeš da stigneš.
* Na koji način dolazite do svih tih neobičnih priča i ljudi?
- Dopisničku redakciju RTS čine 24 dopisništva i to je tim zaista iskusnih profesionalaca, koji iza sebe ima zaista mnogo pređenih kilometara u traganju za dobrom pričom. Reporter na terenu u svakom kutku Srbije - upravo je to ono što ovu emisiju čini jedinstvenom i to je recept da se otkriju teško dostupne priče.
* Susrećete se često i sa situacijama koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Da li se sećate neke koja vas je najviše pogodila?
- Sve te priče koje su "promenile" život nekim ljudima i nama pružaju dodatnu satisfakciju i daju novi smisao i svrhu našem poslu. Sećam se posle priloga emitovanog na RTS sredinom decembra prošle godine, najboljoj učenici Srednje poljoprivredne škole u Kraljevu Milici Simić i njenoj majci stigla je pomoć iz mnogih mesta u Srbiji i inostranstva. Za kratko vreme, njihova kuća u Žiči završena je i kompletno opremljena. U našoj emisiji objavili smo i priču o dvogodišnjoj devojčici koja boluje od retke neuromišićne bolesti glikogenoze. Ona je u bolnici u Beogradu sa majkom i živi zahvaljujući aparatu za disanje. Meštani sela Klenike kod Bujanovca prikupljaju pomoć, kupljen je jedan od sedam aparata koji su neophodni devojčici za život u svojoj kući. Njen otac Goran dobio je posao u organizaciji "Norveška narodna pomoć".
* Kakav je danas puls Srbije?
- Stalno se nešto dešava, kreće se, stvari se i kad ne izgleda tako, ipak, pomeraju. Mislim da je puls Srbije u ritmu. Ali moramo da se trudimo, imamo inicijativu, nema ništa od apatije, žaljenja i čekanja da nam neko reši problem.
PROČITAJTE JOŠ: Mile sagradio "Kuću bez krova"
* Završili ste književnost, a izabrali novinarstvo. Zašto?
- Književnost sam završila da bih pre svega bila pismena, jer smatram da to mora da bude svako ko se bavi ovim poslom. S druge strane i u njoj sam tragala za pričama. Dve moje ljubavi su čitanje i reči izgovorene i napisane javno. I upravo je zbog toga novinarstvo moj izbor.