Feđa Stojanović: Život nam je smešno tužan
15. 02. 2018. u 14:15
Feđa Stojanović o seriji "Istine i laži", karijeri, glumačkom iskustvu i propuštenim prilikama
POSLE velikog broja uloga odigranih na televiziji, filmu i u pozorištu, glumac Feđa Stojanović smatra da poseduje sposobnost da "namiriše" dobar projekat, što je potvrdio mnogo puta. U ovu profesiju otisnuo se kao dete pridruživši se Dečjoj dramskoj grupi Bate Miladinovića, odakle su ponikla mnoga velika glumačka imena. Filmovi "Medaljon sa tri srca", "Nikoletina Bursać" i "Višnja na Tašmajdanu" prva su dela u kojima je pokazao svoj raskošni talenat, a do danas se više od 80 puta na malom i velikom ekranu našao u tuđoj koži. Imao je sreću da svoju darovitost pokazuje u nekim od najuspešnijih projekata - bio je Ćora u "Policajcu sa Petlovog brda", Jeza u legendarnom "Porodičnom blagu", Paun u "Maloj noćnoj muzici", kaplar Jordan u "Čarlstonu za Ognjenku", filmu koji je režirao njegov sin Uroš (preminuo prošlog septembra, u 44. godini). Sada uveseljava publiku kao Ilija Isidorović u seriji "Istine i laži", rađenoj po uzoru na argentinsku telenovelu "Maturanti", koju radnim danima od 21.10 gledamo na Prvoj.
- Kao glumac verujem da sam obučen da kad pročitam scenario vidim njegov potencijal. Tako je bilo i sa ovom serijom, gde sam od početka bio siguran u njen uspeh. Bilo mi je jasno da će je voleti ljudi različitog obrazovanja i uzrasta, svi oni koji žele da pobegnu od svakodnevnih problema i da "provetre mozak", a da pritom uživaju u priči bliskoj našem mentalitetu - priča Stojanović. - Znao sam da će u "Istinama i lažima" radnje i događaja biti napretek, a uloga Ilije mi se veoma dopala i mogao sam da se identifikujem sa tim likom bez problema. Dobra strana ove serije je i to što je odlično lokalizovana, pa se stiče utisak da je ovde nastala. Zahvaljujući dobrim piscima sve zvuči domaće.
* Osim scenariom, čime vas je "kupila" ova serija?
- Ona širi optimizam i vraća nas u dobra, stara vremena, koja nisu obavijena sivilom, kriminalom i mrakom, a to nam je danas potrebno. Priča mi se odmah dopala, jer nije bilo praznog hoda, a moj lik je imao dovoljno prostora da se razvija. I, što je najvažnije, glumci koji igraju u seriji zaista su srećni što su njen deo.
* Šta vam se dopada kod Ilije Isidorovića, a šta mu zamerate?
- Sviđa mi se što je čovek od krvi i mesa sa svim svojim manama i vrlinama. Ništa mu ne zameram, naprosto ga volim. On je oficir u penziji, starog kova, obožava da gleda Dnevnik i da čita novine, iako se zbog vesti često mnogo nervira. Svako od nas poznaje nekog Iliju i to je ono što mi je ovde bio veliki izazov, ali i zadovoljstvo.
* Kako izlazite na kraj sa suprugom Danom, koju tumači Ljiljana Dragutinović?
- Ljilja je moja dugogodišnja prijateljica i već nekoliko puta smo sarađivali u pozorištu. Volim je i cenim i kao čoveka i kao glumicu. Mi se odlično razumemo i dopunjujemo i bilo mi je izuzetno drago kad sam čuo da će mi ona biti partnerka. Odigrala je veliki broj uloga, a u ovoj seriji smo mogli da se zaigramo i da uživamo glumeći bračni par.
Isidorovići na okupu Foto Prva

* Donedavno smo vas gledali u reprizi "Porodičnog blaga". Sa ove distance, da li ste pronašli neku zamerku na to kako ste dočarali Jezu?
- Ta uloga mi je važna iz razloga što mi je pomogla da shvatim koliko je televizija moćna. A baš i ne obožavam da gledam sebe na ekranu, jer imam ogromne zamerke na svoju glumu. Možda bih baš kod Jeze smanjio taj grubi glas, ali to je bila namerna asocijacija na jednu osobu iz stvarnog života koja je tako govorila.
* Često uloge koje tumačite u sebi nose dozu humora.
- Da, u svakoj pokušavam da pronađem zrnce humora, bez obzira na žanr. Prosto, mislim da nam je i život smešno tužan. U svakoj umetnosti je tako, nema velike priče koja u sebi ne sadrži i smeh i tugu. Takav je život, takav je i naš posao.
Sada vas gledamo i kao generala Barbulovića u seriji "Moj rođak sa sela". Ovde je Radoslav Lale Pavlović prikazao svoju priču o ljudima u Srbiji. Da ste vi scenarista, kako bi glasila vaša?
- Mislim da je to tako dobro napisana serija da nije potrebna druga verzija. Pisac ima potpunu slobodu da kreira svoj umetnički svet, koji može da vam se sviđa ili ne. Ali to je njegovo delo. Ničemu ništa ne bih dodao, jer poštujem tuđi rad.
PROČITAJTE I: Glumac Feđa Stojanović: Sa Nedom sam se čuo dan ranije, nije bila u depresiji, to su gluposti!
* U njoj su zabeleženi život i problemi ljudi u našoj zemlji tokom dvehiljaditih. Šta je danas naša najveća boljka?
- Teško žive svi osim onih koje ne želim ni da pominjem, a koji su do svog lagodnog života došli uglavnom na sumnjiv način. Ne umem da dam savet kako da prebrodimo krize, pošto sam sve svoje probleme rešavao u hodu. Ali humor sigurno može da pomogne da se prevaziđu teški momenti.
* Nameravate li da se oprobate u ulozi reditelja?
- Ne znam. Možda, ako se pogodi zanimljiv projekat. Za to treba mnoge stvari da se slože, pa nisam siguran da bih imao vremena i koncentracije da se time bavim. To je veoma težak posao i traži celog čoveka.
* Postoji li nešto što smatrate svojom najvećom profesionalnom ili životnom greškom?
- Ako pod tim podrazumevate nešto za čim žalim, onda to što nisam sa mojim sinom uspeo da kao producent realizujem njegov odličan scenario.
* Nekoliko puta dosad ste sarađivali sa glumcem, rediteljem i scenaristom Radošem Bajićem. Koliko vam je bliska tematika zastupljena u njegovim projektima?
- Radoša cenim i kao umetnika i kao čoveka. Mislim da će jednog dana, kad se smire negativne strasti, nekima biti jasno koliko je iza sebe ostavio autentičan trag. Žao mi je što "Ravnu goru" nije uspeo da dovede do kraja, ali to je tema gde dva Srbina ne mogu da se usaglase i zato me to nije iznenadilo. Inače, projekte biram prema afinitetu i tome sa kim radim, a to ne znači da sarađujem samo sa onima koje poznajem. Uvek sam se odazivao na pozive mladih i neafirmisanih reditelja, jer mi se čini da svakome u ovom poslu treba pomoći onda kad mu je to stvarno potrebno, a početak karijere je taj trenutak. Naravno, često u odluci gde ću zaigrati presuđuje i to koliko me plaćaju.
* Kad bi se snimao film o vašem životu, kog žanra bi bio?
- To bi svakako bila tragikomedija. U njoj bi bilo mnogo smeha i nešto suza, i siguran sam da bi taj film bio veliki hit!
UMEM DA PREĆUTIM
* ŠTA biste istakli kao svoju najveću vrlinu?
- Nikad nisam zažalio što sam neke stvari prećutao. Smatram da mi je to najveća vrlina. Mnogo vremena mi je bilo potrebno da je steknem - kaže glumac.