Vedran Mujagić: Svaki album je mala psihoterapija
01. 12. 2017. u 18:37
Vedran Mujagić pred novosadski “Koncert godine” o novim pesmama “Dubioza kolektiva”
Foto Vojislav Danilov
NAJTRAŽENIJI bend u regionu “Dubioza kolektiv” predstavio je u Beogradu novi album na srpskom jeziku “Pesmice za decu i odrasle”, sa devet numera koje će uživo predstaviti na 18. “Koncertu godine”, 9. decembra u novosadskoj dvorani “Spens”. Omot albuma ilustrovao je legendarni Dobrosav Bob Živković, na čijim crtežima simpatične životinje postaju tragikomični junaci “Dubiozinih” pesama. Bosanski bend je u pesmi “Pionirska” ugostio kolege iz grupe “Helem nejse”, u “Autopilotu” pridružili su im se Dino Šaran (“Letu štuke”) i “Def bend dlan” (svi članovi su gluvi ili nagluvi), a prvi singl “Treba mi zraka” je duet sa pokojnim Dinom Dvornikom.
“Pesmice za decu i odrasle” nastavljaju tamo gde je pre četiri godine stao “Dubiozin” album “Apsurdistan”. Lane su objavili i album “Hepi mašin” na engleskom jeziku, a spremaju se da počnu rad na novom, takođe na engleskom. Na pitanje da li su iste priče i za decu i za odrasle, bas gitarista “Dubioza kolektiva” Vedran Mujagić za “Novosti” kaže:
- Album je nastao upravo iz diskusije šta je pogodno za decu, nakon koje granice zalepiš etiketu “roditeljska pažnja” i koje to lekcije smo mi kao odrasli preskočili, a trebalo je da ih naučimo još kao deca. Otud cela priča o slikovnici, o ilustracijama, životinjama koje prepričavaju neke od tih priča sa albuma. Starosna granica je izbrisana i te priče su potpuno legitimne i za petogodišnjake i za pedesetpetogodišnjake.
* Kako je došlo do saradnje sa Bobom Živkovićem?
- On je čovek koji nam je ilustracijama obeležio dobar deo detinjstava. Znaš kako kažu, kad neko nešto ne razume, kažeš mu “treba ti nacrtati”. Kada smo dobili ideju za ime albuma, poslali smo mu mejlom demo verzije, nezavršene i bez naslova, a on nam je vratio crteže. Njegovi crteži su pogodni uslovno za decu i uslovno za odrasle. To su male simpatične životinje koje rade vrlo odrasle stvari.
* Opet gurate svima prst u oko?
- Mislim da na ovom albumu najviše guramo sebi prst u oko, jer sve priče su ispričane iz lične perspektive, iz prvog lica, kritičniji smo prema sebi samima, i individualno, i kao društvu. Nekome će to biti okej, nekom manje okej. Neka ljudi skinu album, besplatan je za daunloud na Dubioza.org, neka ga preslušaju i prosude sami, tako najviše volimo. Glupo je da na osmom albumu pričaš iste priče na isti način, bolje je malo promeniti ugao i ispričati te priče iz druge perspektive. Snimanje svakog albuma je neka mala psihoterapija.
* U “Himni generacije” pevate kako “živimo od sekiracije”. Šta sekira “Dubiozu”?
- Sve nas sekira. Sekira nas što u Sarajevu nema vode, imamo redukcije zato što nam je vodovod usled genijalnog upravljanja došao u fazu u kojoj gubi 70 odsto vode, od izvorišta do krajnjeg potrošača. Redukcija vode u gradu koji leži na izvorištima je nešto što je u 21. veku potpuno nezamislivo. Zatim, što se Sarajevo stalno sa Zenicom i Skopljem takmiči ko ima više štetnih čestica u vazduhu. Čak i ako dođe voda i vetar oduva smog, mi nađemo razloga da se sekiramo. Da li je to izbor predstavnika za “Pesmu evrovizije”, ko je pobedio u rijalitiju ili je li žiri namestio pobedu u “Zvezdama granda”, uvek se ljudi sekiraju.
* Kako je došlo do toga da završite nezavršenu pesmu Dina Dvornika?
- Pre nekoliko godina u Dubrovniku smo sreli prijatelja Harisa Ćustovića koji nam je rekao da ima nešto za nas, projekat koji je započeo sa Dinom Dvornikom početkom dvehiljaditih, kada su se sreli u Londonu. To je trebalo da bude novi bend, nešto malo drugačije nego što je Dino ili on kao producent elektronske muzike do tada radio. Kazao nam je da već godinama ne zna kako da završi tu pesmu i predložio da mi to uradimo. Nama je bilo zanimljivo što je Dino u toj numeri izašao iz svoje zone komfora, iz tematike koja mu je bila bliska i napisao društveno angažovani tekst. I mi smo izašli iz naše zone i suočili se sa nečim što nije naš manir i žanr. Pokušali smo da nešto od pre 15 godina adaptiramo u današnje vreme i mislim da smo uspeli.
* Jedini nastup ove godine u Srbiji biće vam na novosadskom “Koncertu godine”, šta je sa Beogradom?
- Trudimo se da ne forsiramo nastupe i da sviramo kad imamo nešto novo. Sada imamo dva albuma, “Hepi mašin” i “Priče”, a sviramo i neke pesme sa idućeg albuma na engleskom jeziku. Dolazimo svetla obraza, ne dolazimo da prodamo karte na iste pesme kao i pre četiri godine. “Koncert godine” je festivalski nastup, izvešćemo neke pesme, a sve kompletno predstaviti na koncertu u Beogradu, negde početkom leta.