Mario Kasas: Čekam poziv od Emira Kusturice
21. 05. 2017. u 17:02
Mario Kasas, najpopularniji španski glumac, o Srbiji, filmu "Bar", saradnji sa Aleksom De La Iglesijom
U filmu "Tri metra iznad neba"
NIKADA nisam imao priliku da posetim Srbiju, ali zahvaljujući društvenim mrežama, posredstvom "Instagrama" i "Tvitera", stiže mi mnogo pisama od obožavalaca iz vaše zemlje, još od prikazivanja filma "Tri metra iznad neba" (2010), tako znam da pratite moj rad. Imam veliku želju da upoznam vašu kulturu i ljude. Siguran sam da hoću, čim budem pronašao malo slobodnog vremena da pobegnem od posla - kaže u ekskluzivnom intervjuu za "TV novosti" najpopularniji španski glumac Mario Kasas (12. juna puni 31), čiji triler "Nevidljivi svedok" već tri meseca puni bioskope u Srbiji.
Rado nam viđen gost, kako na malom ekranu (serije "Barka", "SMS" i "Pakov svet") tako i na bioskopskom platnu ("Palme u snegu", "Želim te", "Odred 7" i "Moja velika noć"), slovi za finog momka koji živi daleko od očiju javnosti i retko daje intervjue, pa se svaka pisana reč od njega doživljava kao raritet. I dok armija devojaka širom sveta svakodnevno "gugla" hoće li njihov miljenik ponovo uskočiti u kožu "baje" Uga, u trećem i poslednjem nastavku popularnog filma, po nedavno izdatom romanu Federika Moče Tres veces tu ("Tri puta ti"), Kasas završava snimanje čak dva nova bioskopska ostvarenja. Upravo je to razlog zašto se nije pojavio na ovogodišnjem beogradskom Festu, na kojem se njegov "Nevidljivi svedok" svrstao u najgledanije filmove.
* Poznajete li srpsku kinematografiju? Jeste li čuli za našeg nagrađivanog režisera Emira Kusturicu i da li biste voleli da sarađujete sa njim?
- Nisam imao priliku da upoznam gospodina Emira Kusturicu, ali divim se njegovom radu. Odgledao sam omnibus "Razgovori sa bogovima", koji je okupio devet renomiranih svetskih reditelja, i svojevrsni omaž Kubi "Sedam dana u Havani". Posebno su mi se dopala poglavlja koja je Kusturica režirao. On je veoma talentovan reditelj. Nadam se da će jednog dana poželeti da me angažuje za neki svoj film. To bi za mene bila velika privilegija.
- Ljudi mešaju fikciju sa stvarnim životom. Nisam ni Ugo, ni Ulises, ni Adrijan, već običan smrtnik sa svim ljudskim slabostima i teretom koji mi je bog namenio da nosim kroz život - poručuje Mario, dodajući da trenutno u njegovom srcu ima mesta samo za dve žene - majku i sestru.
* U srpske bioskope 26. maja stiže vaš novi film "Bar", u režiji čuvenog Aleksa de la Iglesije, koji je pokupio sjajne kritike na nedavno održanom festivalu u Berlinu. Šta nam možete reći o tom ostvarenju?
- "Bar" je mešavina nekoliko žanrova. Može se reći da je reč o trileru sa primesama crne komedije uz uvek prepoznatljiv pečat Aleksa de la Iglesije. Grupa ljudi različitih ličnosti doručkuje u jednom madridskom baru, kad pod pritiskom iznenadne misteriozne smrti i masovne panike bivaju uhvaćeni u lavirint ljudskih slabosti. One obično otkrivaju ono najgore u nama, naročito kad nas strah satera u ćošak. Tada preživljavanje postaje jedini imperativ. Poverena mi je uloga hipstera Naća, smušenog i prepadnutog mladića. Ali kako priča odmiče, njegova ličnost evoluira, pa će se gledaoci iznenaditi kad budu videli kakav će biti na kraju filma.
* Iglesija uvek bira proverenu ekipu glumaca, a "Bar" je treći film koji ste radili sa njim. Može li se reći da ste mu postali miljenik?
- Rad sa Aleksom je jedna od najvažnijih stvari koje su mi se dogodile u karijeri. Presrećan sam što mi veruje i uvek dodeljuje uloge potpuno različitih, harizmatičnih likova. To je za svakog glumca veliki poklon, pogotovo kad vam ga daruje jedan od najboljih i najinteligentnijih režisera španskog filma. Čast je igrati pod direktivom njegove rediteljske palice. Saradnja na filmu "Bar" bila je veliko iskustvo za sve nas, jer smo radili na skučenom prostoru i morali smo da se oslonimo jedni na druge. Nismo imali vremena da se osamimo i sami kreiramo lik, tako da je na probama bilo mnogo improvizacije, iako je Aleks poznat po tome da je ne dozvoljava, jer od samog početka ima jasnu sliku o tome kako će montirati film. Pauze su bile male, zbog čega je set poprimio karakteristike pozorišta, a u takvim uslovima najviše se uči.

* Uz neprevaziđenog Uga, veliku popularnost kod devojaka stekli ste na račun Ulisesa iz serije "Barka", a samim tim postali ste zanimljivi i žutoj štampi. Jeste li se navikli na činjenicu da tračevi o vašem životu prodaju novine?
- Nikad se neću pomiriti sa tim da postoji veće interesovanje za moj privatni život nego za posao kojim se bavim. Često se pitam čime sam to zaslužio, jer sebe doživljavam krajnje dosadnom osobom za svet kojim se bave novinari tabloida. Ne znam šta je toliko fascinantno kod momka koji još živi sa porodicom i slobodno vreme najradije provodi sa najmlađim bratom (trogodišnji Danijel). Opisao bih sebe kao zabavnog i iskrenog mladića. Nikad nisam koristio popularnost da bih postigao nešto. Daleko sam od zavodnika koje igram, a sa kojima me upoređuju. Ja sam, zapravo, veoma stidljiv. I sva ta fama oko mene, šetnje po crvenom tepihu, zabave sa VIP zvanicama... nije to u mojoj prirodi. Ja bih samo da glumim, jer to volim da radim, a svega ostalog bih se odrekao zarad surfovanja i pecanja sa braćom.