Zečević: Vojska neguje prave vrednosti
03. 04. 2017. u 15:43
Reditelj serije "Vojna akademija" Dejan Zečević: Meni je bilo interesantno to što sam imao utisak da svakog drugog dana snimamo neki drugi film. Raznolik spektar situacija i odnosa među kadetima i oficirima
Foto: V. Danilov
KAD je počeo da radi na seriji "Vojna akademija", reditelj Dejan Zečević nije bio upoznat sa tim kako se život odvija među budućim oficirima. Ipak, izazov mu je, kaže, upravo bio da se upusti u istraživanje potpuno drugačijeg načina školovanja. A rezultat ove njegove misije vidi se u odličnom rejtingu serije, čiju treću sezonu pratimo već nekoliko nedelja na RTS 1.
- Nismo imali pritisak da moramo da prezentujemo stvari apsolutno onakvima kakve jesu, nego smo unutar te jedne postavke gradili naše junake i njihove priče. U novoj sezoni pratimo živote bivših pitomaca s jedne strane, a s druge mlade kadete koji su tek upisali Akademiju. Potrudili smo se da prikažemo i kako sve funkcioniše u toj ustanovi, ali i sudbine tih mladih ljudi. Ovo je jedna pitka priča u kojoj gledaoci mogu da prepoznaju i sebe i vrednosti koje neguje ovakav sistem školovanja.
* Serija je u trećem ciklusu, koliko smo mogli da vidimo u ovih nekoliko epizoda, prilično uzbudljiva.
- Pokušali smo da prikažemo raznolik spektar situacija i odnosa među kadetima i oficirima. Ovo je i saga o ljubavi među prijateljima i o tome šta je sve čovek spreman da uradi za druge. Meni je kao reditelju bilo interesantno to što sam imao utisak da svakog drugog dana snimamo neki drugi film.
* U srpsku kinematografiju uvrstili ste prvi pravi horor "TT sindrom", a danas zombiji u svetskim serijama polako osvajaju svet. Da li ste razmišljali o radu u inostranstvu?
- Horor je žanr koji se stalno revitalizuje kroz razne oblike. Taman mislite da se upokojio, kad ono ponovo "ustaje iz mrtvih" i kreće da osvaja. Autori koji se bave tim žanrom stalno pokušavaju da pronađu nešto što može ponovo te filmove da učini strašnim. I tako dolaze do rešenja koja su ponekad i preterana i neukusna. Ali, razumem potrebu da se horori proizvode, jer oni udaraju na, kako neki kažu, najjaču čovekovu emociju - strah, i to je velikom delu publike privlačno. Što se tiče rada u inostranstvu, posle filma "Neprijatelj" dobio sam ponudu, ali to je komplikovan, dugačak, mukotrpan proces. Bila mi to hrabra odluka, jer bih morao da se odreknem raznih stvari koje sam ovde uradio.
foto N.Skenderija
.jpg)
"ČIZMAŠI" STAROG KOVA
* Šta vam je doneo rad na seriji "Čizmaši"?
- Budući da do te serije nisam imao priliku da radim priču o epohi, snimam nešto po književnom delu, za mene je to bilo novo iskustvo. Mislim da smo napravili seriju starinskog kova, a s druge strane i modernog pristupa sa temama koje zadiru u prošlost a aktuelne su i danas. Imao sam pred sobom materijal prema kome sam postupao s poštovanjem, jer se radi o velikom romanu Dragoslava Mihailovića. Obezbedio sam dovoljno slobode da neke stvari prilagodim mediju, ali i da budu u duhu onog što je uspostavljeno u romanu.