Filip Glenister: Nemam stomak za jeftinu zabavu
10. 07. 2016. u 11:41
Filip Glenister o ulozi velečasnog Andersona u seriji “Izgnanik”, religiji, horor filmovima
Filip Glenister
JEDINI je Britanac u američkoj seriji “Izgnanik”, koju gledamo ponedeljkom od 23.00 na Foksu. Ekskluzivno za “TV novosti” glumac Filip Glenister, Englez na privremenom radu "preko bare", govori o ulozi velečasnog Andersona, autoru serije Robertu Kirkmanu, anegdotama sa snimanja...
Velečasni Anderson propovednik je u maloj zajednici Roum u Zapadnoj Virdžiniji, koja broji svega dve hiljade duša. Njega, takođe, progone demoni, a na svojoj koži iskusio je veliki gubitak. Ne ponaša se uvek kako mu vera nalaže, ali ima čisto srce i brine se o svojim parohijanima, pa i o Kajlu Barnsu, koji u njemu vidi jedinu očinsku figuru.
* Kako ste se pripremali za lik velečasnog Andersona?
- Tako što sam gledao evangelističke programe na televiziji. Shvatio sam da njihovi propovednici imaju neverovatnu moć da drže pažnju vernicima i da su veoma ubedljivi. Propovedaonicu doživljavaju kao scenu sa koje šire moć, bar sam ih ja tako doživeo i to iskoristio za lik. Oni su kao neka vrsta rok muzičara koji imaju mnogo sledbenika, pravih grupija koji ih prate u stopu.
* Šta prema vašem mišljenju, izdvaja “Izgnanika” od ostalih serija tog tipa?
- Ova serija je mnogo više od pukog horora. U njoj se, na ovaj ili onaj način, susrećemo sa svih sedam smrtnih grehova. Ima mnogo uznemirujućih scena, ali nije to čar ove serije, već način na koji je ispričana priča o demonima koji opsedaju obične ljude i kako se protiv njih treba boriti.
* Da li je ta borba u skladu sa religijom?
- Nisam religiozan tip, pa ne bih mnogo o tome raspredao. Ipak, oni koju veruju do sada nisu imali negativne komentare, ali i oni koji ne veruju u višu silu nisu se bunili. Činjenica da nas gleda milionski auditorijum širom sveta govori da smo posao uradili kako treba. I autor, i reditelj, a i mi glumci.
- “Osmi putnik” sa Sigurni Viver je nešto najstrašnije što sam ikada gledao. Od scene kada “ono nešto” pokušava da izađe iz njenog tela i danas me podilaze žmarci. Sećam se, gledao sam ga sa cimerom sa fakulteta i obojica smo vrištali iz sveg glasa.
* Podelite s nama neku anegdotu sa snimanja.
- Epizoda sa vranom na mene je ostavila najjači utisak. Rečeno nam je da je ta vrana bila glavna životinja-glumac u filmovima o Hariju Poteru. I mogu vam reći da se zaista ponašala kao prava zvezda. U jednoj od scena ona je bila sva krvava, jer je tako scenario zahtevao, ali nije želela da sarađuje. Možda zato što je u pitanju serija.
* Možda joj ne odgovara da se pojavljuje na kablovskim kanalima?
- Moguće je i to. Ona je ipak glumila u blokbasterima, pa možda nije bila zadovoljna honorarom koji se dobija za televizijsku seriju (smeh).
* I kako ste vranu naterali da sarađuje?
- Na jedvite jade, ona je oko sat posle ponoći odlučila da snimi svoj krupan kadar, a ja se molim samo da u narednim ulogama neću morati da imam posla sa pticama. Ma, ni s jednom životinjom!
* Kakva je bila atmosfera tokom snimanja?
- Kada ste nedeljama odvojeni od porodice, nije vam lako, ali uz ove ljude, to što sam bio bez supruge i dece, bilo je podnošljivo. Entuzijazam koji oni imaju dok se radi za mene kao Britanca veoma je neobičan, ali sam se navikao. Oni su profesionalci kada radimo, a velike ljudine kada se kamere ugase.
* Niste religiozni, ali da li verujete u neke natprirodne sile? Razvod na Kerin način
- Na ivici sam toga da verujem u njih. Pre mogu da kažem da imam neki strah od saznanja da one zaista mogu da postoje.

* Da li i danas gledate horore?
- Iskreno, danas samo zbog istraživanja za ulogu. Tako sam odgledao i The Howling, sjajan stari film o vukodlacima u Njujorku u vreme kada su Indijanci bili brojniji na ovom kontinentu. A i ne gledam samo jedan određeni žanr. Pratim ono što mi se dopadne ili što mi neko sa oduševljenjem preporuči.
* Pratite li televizijski program?
- Uglavnom ne, a kako je danas na kanalima sve više rijaliti programa, mislim da neću ni menjati baterije na daljinskom, jer mi neće biti potrebne.
* Ne sviđaju vam se rijalitiji?
- Nikako! Toliko jeftine zabave moj stomak ne može da svari. Neko mlati ozbiljne pare na tuđ račun, a sve to zajedno, prema mom mišljenju, ima neki sadistički elemenat i mislim da je previše surovo. Čini mi se da smo poslednjih godina malo pobrkali lončiće. Jer ne tako davno smejali smo se Japancima koji su jeli bube na televiziji, a mi sada radimo nešto mnogo gore. To je užasavajuće i poražavajuće u isto vreme.
* Gledate li bar filmove?
- Biti glumac malo vam pokvari uživanje i kada su filmovi u pitanju. To vam je kao kad vozač autobusa krene na godišnji odmor, ali da bi tamo stigao mora autobusom da pređe baš dug put do letovališta. Tako je i sa mnom, kad gledam filmove, vidim sve, što neko ko nije iz struke ne vidi, pa ne mogu baš skroz da se isključim i tek onako odgledam tih sat i po. Kada gledam sport, onda sam opušten i zaista uživam.