Litre znoja do bogatstva

Č. PRELEVIĆ

24. 10. 2010. u 20:52

Crna Gora: Domaćinstvo Raja Rovčanina, iz Bara kod Šavnika, primer da se stočarstvo isplati

ŠAVNIK - Kada bi se bogatstvo merilo brojem ovaca i krava, kacama sira i karlicama skorupa, štalama i kućama, porodicu Rovčanin iz Bara Tušinjskih, visoko na padinama Sinjavine, statističari bi svrstali u bogataše.

Po tom kriterijumu oni to i jesu, ali, po njihovom - nije zlato sve što sija.

- Četiri sina i kćerka, unučad, lepota života u ljubavi, ova lepa priroda, to je moje blago - kaže Rajo Rovčanin, nadaleko poznati domaćin iz Bara, u čijim torovima će ove zime prezimiti stotinak ovaca, a livadama pasu deset krava, dva konja, dva vola...

VASPITANjE VALJDA tako vaspitan, Rajo je samo jednom nakratko radio za državu - tri meseca. Onda se vratio Sinjavini, za primer svima koji su napustili tu lepotu zarad neke plate u fabrici - da su pogrešili.

Obradovani posetom novinara, pa još "beogradskih", Rajo i njegova vredna supruga Milica nisu baš za razgovore. Ali, kako žive i šta rade pokazuju srdačnošću i punom trpezom, "ekološkom", na kojoj nema ničega proizvedenog negde drugde.

To su njihovi "brendovi" - sir masni, sir mladi, sir lisnati, sir "prljo", skorup koji "na kuću" vredi 18 a na pijaci 20 evra po kilogramu, jagnjetina ispod sača, jagnjetina na pari, teletina na varenici, pride kiselo mleko koje se jede viljuškom, plus domaći hleb.

- Da se opet rodimo, opet bismo ostali ovde - kaže Milica, koja je, iako joj to po gorštačkom običaju niko javno ne kaže, stub i glavni radnik u porodici Rovčanin.

Milica je letos, kada su bili na katunu u Starcu, na više od 2.000 metara visine na vrhu Sinjavine, sama, svakog dana, muzla oko 250 ovaca i desetak krava. Po dva-tri sata ujutro, kaže, i toliko pred noć, samo muze, a otkako su se s planine vratili u Bare, lakše joj je, jer ovde ima struje, pa koristi električne muzilice.

Između tih poslova, sprema seno, donosi vodu, priprema sir i kajmak. Pomognu joj i deca koja žive u gradu, izuzev najmlađeg, 12-godišnjeg Nemanje, odličnog đaka šestog razreda, ali i vrsnog čobanina koji ovce i ovnove zna po imenu i pazi da neki brav iz stada ne zaluta.

- Teža je noć nego dan, zbog vukova koji stalno napadaju - kaže bistrooki dečak.

Njegov otac, pedesetogodišnjak, i ove jeseni, u ambijentu fascinantnih boja isprepletenih na visoravni na kojoj imaju kuću, uživa u plodovima mukotrpnog rada.

- Ma, može se od stočarstva živeti - kaže on. - Ništa nismo dobili od države, ali, vidiš, imamo svega. Naše selo ti je primer: neka nam samo naprave malo džade i dovedu struju, mi ćemo dalje sami. Složni smo, od Nikole Bijelića, koji ima 150 ovaca, Milete Grdinića i Radivoja Ašanina, sa stadima od po 120, do najmlađeg Pera Ašanina, koji je rešio da ostane na selu i pošto se oženio. Ovde je "živo" 47 kuća...

Učinak preduzeća Rovčanina za ovu godinu: 400 kilograma isporučenog kajmaka, oko tone raznih sireva, 150 jagnjadi za otkup, tone mesa...

Zemlje, ovde i u Sirovcu i obližnjem Struškom Priboju, imaju... Ne bi baš znali tačno koliko, ali blizu 30 kosa, odnosno 120.000 kvadrata! Kosili su, nekad, neprekidno od Vidovdana do 10. oktobra, i nisu mogli nakositi. Sad imaju kosilice, traktore, freze...

- Ajde, ako misliš da smo neki primer za druge, stavi nas u novine - kaže Rajo. - Mada, ne znam šta je ovde za priču: ovako su mi živeli i otac i đedovi, nema tu neke filozofije, osim što neko na vreme treba da te nauči kako se zavrću rukavi.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije