Bordžije - drugi put

Vladimir Stanković

17. 05. 2008. u 17:42

 Posle otvaranja arhiva Vatikana, otkriva se istina o porodici, sinonimu trovača i orgijaša, sklonim i incestima. Pregled dokumenata, smeštenih na 650 diskova, potrajaće bar do 2020. godine

 JEDNA od najozloglašenijih familija u istoriji čovečanstva svakako su Bordžije. Famu koja ih prati još iz vremena u kome su živeli (kraj 15. i prva polovina 16. veka) kasnije su uveličali pisci poput Viktora Igoa, kompozitora Donicetija, koji je 1833. godine komponovao operu „Lukrecija Bordžija“, do filmskih reditelja. Više puta su ekranizovali istoriju Pape Alehandra VI i njegove dece, pre svih sina Čezara i kćeri Lukrecije, glavnih protagonista crnih legendi.
Bordžije nisu bili Italijani, kako se uglavnom misli, već Španci, tačnije „Valensianos“. Njihovo originalno prezime Borha u italijanskoj verziji je postalo Borgia a u daljoj transkripciji Bordžija. Povod za vraćanje Bordžijama nikada ne manjka, jer njihov „lik i dela“ intrigiraju istoričare pet vekova, ali ovoga puta postoji i dodatni konkretni razlog. Međunarodni institut za proučavanje Bordžija, sa sedištem u njihovoj rodnoj Valensiji, dobio je 650 diskova na kojima je više od 90 odsto dosad nepoznatih dokumenata o životu Bordžija. Izvor su arhivi Vatikana, najveća riznica tajnih dokumenata na svetu. Kažu da se u lavirintu dugom oko 85 kilometara skriva mnogo tajni iz poslednjih osam vekova ljudske istorije.
Vatikan je institutu ustupio na stotine hiljada dokumenata o Bordžijama. Sama klasifikacija i digitalizacija trajali su pet godina ali glavni posao, pregled i proučavanje, tek predstoje. Predviđeno je da sve bude objavljeno u 50 tomova, a poduhvat bi, prema grubim procenama, mogao da potraje do 2020. godine.
U ovom času, pitanja je mnogo više nego odgovora. Istoričari se slažu da je u pričama koje kolaju već pet vekova više mašte nego činjenica koja potvrđuju raskalašnost porodice, ali biće, ipak, da su Bordžije nečim zaslužile bar deo „slave“ koja ih prati....
Roderik Lanzol Borha i Borha, kasnije Alehandar VI, rođen je u Hativi (Valensija) 1431. godine, bio je poznat po bogatstvu i tvrdičluku. Svoju kćerku Lukreciju nudio je po evropskim dvorovima od njene 10. godine, kasnije je raskidao veridbe u zavisnosti od političkih kombinacija koje su mu odgovarale u datom momentu.
Italijanska literatura ga je u 19. veku „razapela na krst“, ali činjenica je da je ujedinio Italiju tri veka pre formalnog ujedinjenja. Zvali su ga „antihrist“ zato što je prihvatio Jevreje posle progona iz Španije 1492. godine. Moderna istorija pripisuje mu mnogo više mudrosti i vrlina nego što potvrđuje morbidne detalje iz njegovog života.
Imao je najmanje devetoro nelegalne dece od tri ljubavnice, o deci je veoma brinuo mada su mu ljubimci bili Sesar (1475) i Lukrecija (1480). Između njih je bio i Đoan (ili Huan) de Borha rođen 1476, čija je smrt 1497. godine pod nerazjašnjenim okolnostima otvorila famu o Bordžijama. Sumnja se da je za njegovu smrt bio odgovoran brat Čezar.
Iste godine u decembru Lukrecija Bordžija je, ne trepnuvši, pred sudom vatikanskih kardinala izjavila da je „virgo in takta“ (nevina). Široka haljina skrivala je peti mesec trudnoće iz veze sa nekim oženjenim muškarcem. Niko joj nije tražio dokaz i njen prvi brak sa izvesnim Đovanijem Sforcom je poništen zato što je muž, prema navodima Lukrecije, bio impotentan. Priča kaže da je uvređeni bivši muž, za osvetu, bio glavni izvor tračeva o Lukreciji i njenoj porodici.
Čezar je bio briljantan vojskovođa, zaštitnik Leonarda da Vinčija, ali nemilosrdan u obračunu sa neprijateljima. Istorija kaže da je na licu imao ožiljak koji je bio posledica sifilisa, zbog čega je nosio povez i bio iskompleksiran. Ubijen je u 31. godini, u nekoj uličnoj tuči.
Bordžije, legenda koja će, konačno, biti razjašnjena.

FAMOZNI PRSTEN

LUKRECIJA je imala tri muža, dva ljubavnika i tuce porođaja a pripisuje joj se i platonska ljubav sa pesnikom Pijetrom Bembom, za kojeg se smatra da predstavlja početak renesanse. Najgora priča o njoj je ona o incestu sa braćom Čezarom i Huanom, kao i sa ocem, i sinu iz te grešne veze, ali dokaza o tome - kao i mnogo čemu drugom -nema. Umrla je u 39. godini od sepse na porođaju. U raznim ekranizacijama njenog burnog života neizbežan je famozni prsten iz koga je svojim neprijateljima sipala otrov u čašu sa vinom. Činjenica je da je njen drugi muž bio otrovan, ali istorija njegovu smrt pripisuje njenom bratu Čezaru.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)

slavica

17.04.2011. 22:54

molim sve koji znaju gdje mogu nabaviti knjigu o lukreciji borzdiji pomognu, hvala vam

Koja

22.09.2011. 12:36

@slavica - Sta je, odusevljena si zivotom jedne droce, pa ti treba knjiga? Sto ne trazis neko pametno delo, o zivotu nekog naucnika?