27 GODINA OD STRADANJA SRBA: Bradina mesto hodočašća

M. DRAGANIĆ

04. 06. 2019. u 07:28

Svi odaju poštovanje ubijenim srpskim civilima iz sela kod Konjica, na severu Hercegovine. Kraj spomenika gde je sahranjeno 48 meštana, uz svoje komšije i dr Sead Buturović

27 ГОДИНА ОД СТРАДАЊА СРБА: Брадина место ходочашћа

Gligorević, dr Buturović, njegov sin Sean, paroh Bužanin (gore) sa našim reporterom

IAKO su se i ovog maja u Bradini kod Spomenika bradinskim žrtvama rata, suze tuge i podsećanja slivale niz izborana i ostarela lica majki, sestara, očeva, braće, rođaka i komšija, jedna poseta obeležavanju 27-godišnjice stradanja 48 srpskih civila u ovom selu 1992. godine daje nadu da će ubijeni meštani i njihovi sunarodnici iz okolnih sela konačno naći mir.

Za očekivanje i nadu pobrinuo se ugledni konjički hirurg dr Sead Buturović, koji je zajedno sa svojim sinom Seanom, advokatom iz Konjica, došao da oda dužnu poštu i ovog maja nastradalim stanovnicima Bradine, sela na severnoj kapiji Hercegovine.

- Nadam se i verujem da će dr Buturović ovim nadasve plemenitim i duboko ljudskim potezom pomoći da bar donekle zacele rane ovim nesrećnim ljudima. Potpuno je jasno da treba još mnogo sličnih poteza da se povuče sa svih strana - priča nam Nikola Gligorević, koji svake godine dolazi na pomen u rodno selo iz Čikaga.

Ništa u ovom dolasku ne bi bilo neobično da su neka druga vremena i druge prilike. Ali, ako se uzme u obzir porodična tragedija koju je u ratu preživeo dr Buturović, ovaj njegov ljudski čin ima jednu drugu, neverovatnu dimenziju. Naime, na Boračkom jezeru u leto 1992. neki neljudi iz srpskog naroda ubili su doktorovu majku Hasnu i sestru Vasviju.

- Na dolazak u Bradinu nagnao me je ljudski poriv da sa svojim bivšim komšijama, prijateljima i poznanicima podelim njihovu i svoju bol zbog onoga što smo preživeli u tim nesrećnim vremenima. I poziv nekih dragih ljudi... Ponosan sam što sam i u ratu bio čovek i humanista, koji nije delio ljude prema nacionalnoj pripadnosti. Kao Bošnjak i kao Bosanac pokazao sam da je moguć zajednički život u ovoj lepoj državi. Ne treba niko spolja da nam kroji budućnost. Samo nam nedostaje više solidarnosti i razumevanja - smatra dr Buturović.

Da je Bradina mesto zločina i sinonim sveopšte ljudske potrebe da se dođe i pokloni nevino nastradalim civilima, podseća i Milan Bužanin, prvi posleratni sveštenik u konjičkoj parohiji.

- Katolički paroh, fra Darko Drljo dolazio je nekoliko puta u Bradinu. Sećam se, jednom se naslonio na spomenik i suznih očiju mi rekao: "Oče Milane, ovo je spomenik i mojim bratu, ocu, stricu, koji su takođe ubijeni u ovom ratu u Trusini (mesto takođe u opštini Konjic). Svi smo mi žrtve jednog nesrećnog vremena", govorio mi je fra Drljo - seća se prota Bužanin.

Spomenik srpskim civilima u Bradini

Zbog tog čina, poseta Bradini ima i sve odlike hodočašća...

Nažalost, danas u Bradini, od skoro 700 Srba, koliko ih je do ratnih dana 1992. godine bilo u ovom selu, živi dvoje starijih osoba: Mirko Mrkajić i Milka Bjeloglav. U prethodne 22 godine obnovljeno je tek pet kuća. Predratni stanovnici Bradine danas žive na svim kontinentima. Bez nade da će se ikada vratiti.

BRAT DO BRATA

MEĐU 48 civila, ubijeni su i braća Slobodan (36) i Velimir Živak (31), Radenko (32) i Pero (28) Kuljanin, Milenko (25) i Gojko (30) Kuljanin, Dragan (31) i Vaso (35) Vujičić, Jovo (68) i Todor Žuža (66), Ilija (59) i Rade (56) Mrkajić.

ZLOČIN JOŠ ČEKA PRAVDU

ZLOČIN koji je počinjen u ovom selu, koje je najpre opljačkano i onda do temelja razrušeno, još nije dobio sudski epilog. Pred Sudom BiH vodi se proces protiv 14 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti iz Konjica optuženih da su naredbodavci i izvršioci zločina nad srpskim civilima na području ove severnohercegovačke opštine.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Da su bili pametni

04.06.2019. 08:57

iselili bi se već posle drugog rata... a, možda čak i posle prvog. Ko može sa zverima živeti i čekati, kad će ih opet klati.