ARTILJERAC JNA U PENZIJI: Pukovnik sad nišani kroz objektiv

Veliša Kadić

03. 02. 2019. u 07:45

Dobrislav Bajović, penzionisani oficir JNA, oružje zamenio planinarenjem i fotografskim aparatom. Vere se po planinskim gudurama Crne Gore da bi ovekovečio prirodne lepote zavičaja

АРТИЉЕРАЦ ЈНА У ПЕНЗИЈИ: Пуковник сад нишани кроз објектив

Pukovnik Bajović - Foto Privatna arhiva

ARTILjERAC, pukovnik JNA u penziji Dobrislav Bajović, poodavno je odložio vojno oruđe, a prigrlio fotografski aparat od koga se ne odvaja. Iako gazi sedmu deceniju ovaj Nikšićanin se ne predaje, već se sa lakoćom vere po planinskim gudurama Crne Gore "nišaneći" kroz objektiv njihovu lepotu.

Druguje sa orlovima, divokozama, "ulovi" i po nekog medveda ili neku drugu zver. Zadivljen je masivima Volujaka, Maglića i Velikog vitla, kao i Durmitorom, Prokletijama, Komovima...

FOTOGRAFIJE koje je na ovim visovima napravio donele su mu vredna priznanja na mnogobrojnim takmičenjima, a poslednja mu je posebno draga, jer mu je konkurencija bio kolega - vojni penzioner u Moskvi, na takmičenju koje organizuje tamošnja asocijacija. Osvojio je prvu nagradu.

- Srećan sam zbog tog priznanja, a oni koji su doneli takvu odluku bili su zadivljeni lepotama Crne Gore. Ovekovečio sam mnogobrojne skrivene i malo poznate predele, svaku stopu od mora do Durmitora, ulazio u seoske kolibe i slikom verno prenosio zaboravljeni ambijent. Tu su i likovi umornih i sve ređih čobana, ali i divljači sa kojima sam imao česte susrete. Nisu me ometale ni mećave ni dubok sneg, guste magle, iako je bilo prilično iskušenja - priča, za "Novosti", Bajović, popularni Bajone.

Sa fotografijom druguje još iz vremena kada je bio vojni pitomac.

IZLAZAK SUNCA - PROŠLOG leta sam sa drugarima iznenada ostao na Durmitoru, jer nam je guma na džipu pukla, a rezervna je bila neupotrebljiva. Morali smo da prenoćimo u divljini. Razapeli smo šator i celu noć udisali svež vazduh osluškujući kako priroda diše. Tada sam napravio jednu od najlepših fotografija - izlazak sunca na Durmitoru, uz spektar boja koje su pristizale sa istoka. To je trebalo doživeti - priča Bajović.

- Kurs fotografije JNA uspešno sam završio kod čuvenog Ive Eterovića, koji je bio lični fotograf druga Tita. Međutim, tek kad sam otišao u penziju 2006. ljubav prema tom zanatu došla je do izražaja. Na mojim fotkama nema mnogo ljudi, jer sam prednost dao prirodi i divljini.

NAJLEPŠE slike nastajale su u "vanrednim okolnostima".

- Jedna od najlepših fotografija je sa stadom od 36 divokoza koje sam "ulovio" na Šljemenu. Mirno su nas posmatrale, jer su osetile da im od nas ne preti nikakva opasnost. Na Goliji sam imao susret sa mečkom koja je bila sa dvoje mečića! Bila je agresivna, verovatno uplašena zbog mladunaca. Da nisam bio na jednoj gredi, ko zna kako bih se proveo - kaže Bajone.

Osim lepih doživljaja, naš sagovornik se seća i ružnih detalja.

- Video sam kako lovokradice pucaju na divokoze, nemarni bacaju smeće na sve strane, bahati zatrpavaju reke i jezera...


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije