Komentar: Puniša

JEDAN mali spomenik umalo da ovih dana poremeti odnose Crne Gore i Hrvatske! Obelisk s pločom posvećen Puniši Račiću, koji su ispred njegove rodne kuće u Slatini kod Andrijevice postavili seljani i bratstvenici na Petrovdan, podigao je na noge vlast u Podgorici, ali tek posle oštre protestne note Zagreba i zahteva da se on što pre ukloni.

I bi tako!

I dok su Crnogorci ekspresno udovoljili zahtevu Hrvatske (kao da se spomenik nalazio na Trgu bana Jelačića), već više od godinu dana komšije "ne čuju" note protesta koje stižu iz Podgorice povodom podizanja spomenika Miru Barišiću u blizini Šibenika, zločincu koji je 1978. u Stokholmu ubio ambasadora SFRJ Vladimira Rolovića.

Crnogorske "patriote" pokorno ćute, isto kao što ćute i na inicijativu nevladinog sektora da jedna ulica u Podgorici ponese Rolovićevo ime i da se pored hrvatske ambasade podigne spomenik ovom istaknutom crnogorskom i jugoslovenskom diplomati i borcu protiv fašizma.

Vlast, međutim, ne haje samo na dug prema Roloviću, nego i na to što Vasojevići već dugo upiru prstom na jedan spomenik u Vusanju kod Gusinja koji je, kako tvrde, podignut u slavu baliste, a koji noću od pomrčine čuvaju reflektori!

Osveta vlasti stigla je još jednog Račića - malog Rada, osnovca podgoričke škole "Vladimir Nazor", koji se nije dao "u lance vezati", već se proslavio kada je krajem prošle godine nastavniku istorije rekao da je Crna Gora prva srpska država, a ovaj mu zbog toga upisao "debelu" jedinicu koja je prezimila u dnevniku.

Debeo je i obraz crnogorskih vlastodržaca koji su, obračunavajući se sa starijim i mlađim Račićem, zarad naloga iz Zagreba i retuširanja sopstvene istorije, svi popadali na ispitu i čojstva i junaštva!