Starinu noge izdaju

V. KADIĆ

21. 06. 2017. u 13:03

Vojislav Peković (87) iz Krnje Jele kod Šavnika ne može godinama da se oporavi. Čopor pasa lutalica napao dedu, zbog čega mora da hoda na štakama

Старину ноге издају

Deda Voja nije izgubio vedrinu Foto V. Kadić

IAKO se primiče desetoj deceniji života, vremešni Vojislav Peković (87) iz Krnje Jele kod Šavnika muku muči kako da se izleči od ujeda čopora pasa lutalica koji su ga avgusta 2013. godine napali u nikšićkom naselju Duklo.

Kaže da još sanja krvoločne zube pomahnitalih zveri kako očnjacima zapinju u njegove staračke noge. Džaba lekovi i lečenje jer Vojo danas Nikšićem hoda uz pomagala, a da nije bilo pasa mogao bi trčeći uz Trebjesu! Nekadašnji građevinac koji je spašavao u mnogim nevoljama svoje radnike, neke nažalost i sahranjivao, danas bije bitku za zdravlje i želju da dokuči 60 evra nadoknade za tuđu pomoć, koja bi mu uz penziju od 290 evra bila od pomoći da ode na lečenje u nekoj od banja u Srbiji ili u Bosni i Hercegovini.

- Ne treba mi tuđa nega, jer sam pokretan. Još sam kadar da sa finim ljudima sedim, pijem i ćaskam. Osećam se odlično samo da mi nije nogu koje su mi sve sporije. Ubeđuju me ljudi da bi mi neka od banja u okruženju pomogla da se opremi - priča za "Novosti" Peković.

A sve se dogodilo lepog avgustovskog dana pre četiri godine kada je Vojo pošao da podigne penziju, svrati do rođaka u nikšićko naselje Kočani, da bi ga u tome omeli razbesneli psi.

NEMA PREDAJE Vojislav Peković očekuje od nadležnih u državi da mu omoguće da dobije tuđu pomoć kako bi nastavio lečenje.
- Ako me opet odbiju žaliću se Ministarstvu rada i socijalnog staranja, pa ako i kod njih izgubim bitku - neću inat, jer mi ostaje tužba sudu u Strazburu! Ne bi se osramotila ova vlada, a ni resorno ministarstvo da mi daju Orden rada koji sam zaslužio spasavajući ljude po crnogorskim bespućima, zimi i leti, pod minama i odronima. Dokle smo dogurali govori tužna istina da je moje nekadašnje Građevinsko preduzeće "Crna Gora" iz Nikšića izbrisano iz katastra!

- Dok sam pešačio desetak pasa me je iznenada napalo, a četvoro njih bilo je nakrvožednije. Grizli su me, cepali pantalone, čupali kožu sa mojih vremešnih nogu. Branio sam se koliko sam mogao da bi me u zadnji čas spasla dva čoveka koja su me ubacila u auto ionako krvavog odvezli do nikšićke bolnice. Iako su se lekari posvetili mojoj povredi ja nikako da pošteno stanem na noge. Osećam jake bolove u otečenim nogama, koje me iz dana u dan izdaju. Uz pomogala izađem iz stana koji je na trećem spratu, spustim se niz 75 stepenica i eto me na asfaltu. To i nekako prođe, ali povratak kući mnogo je komplikovan kaže naš sagovornik.

Peković podseća da su mu nikšićki lekari omogućili da koristi hiperbaričnu komoru, ali da mu je to odbila komisija u Podgorici.

- Kada sam se opet prijavio ovdašnjim stručnjacima, predložili su mi da lečenje nastavim u Igalu. Nažalost, izostale su povlastice, pa sam na more krenuo o svom trošku. Tamo sam boravio deset dana i boravak platio trista evra iako mi nije bilo dozvoljeno da koristim bazen, ni toplu vodu - jada se Peković, koji je od povreda i pretrpljenog straha tužio opštinu i "zaradio" 1.200 evra.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije