Praznik i državnost
25. 05. 2017. u 14:21
Koliko mogu da vidim, mnogi su zbunjeni, na primer, oko toga što se za početak državnosti uzima ne početak, nego upravo kraj vladavine dukljanskog kneza Vladimira, potonjeg Svetog Jovana Vladimira iz maja 1016. godine
Dr Milorad Simunović, Filozofski fakultet Nikšić
DRŽAVNI datumi, praznici i jubileji u Crnoj Gori, a posebno nedavni posvećen državnosti? Sve je to jedan standard, da ne kažem kliše, po kojem sve države imaju svoje praznike, jubileje, posebne datume i obrede pomoću kojih se ovi obeležavaju.
Po tome se mimo standardnih saopštenja malo ima šta reći, za to nije potrebna neka naročita psihologija mimo one udžbeničke kojom se utvrđuje integrativna funkcija što je imaju praznici i jubileji. U našem slučaju naročito dobro ispada što se deset godina nezavisnosti takoreći savršeno sinhronizuje sa deset vekova, a jedna decenija, u dan tačno, sa jednim milenijumom - a evo već je istekla i prva godina njenog drugog milenijuma koji je, opet, tek prvi od nebrojenih što dolaze.
Ide se, dakle, odavde do večnosti, kako to u Crnoj Gori sugerišu i gromko deklarišu državni hronometričari - ceremonijal majstori, heraldičari, istoričari i, naravno, aktuelni političari bez kojih sve to ne ide.
Moguće je, međutim, da nas sve zbunjuje taj početak od pre tačno 1.001 godine i verovatno nismo u tome jedini. Koliko mogu da vidim, mnogi su zbunjeni, na primer, oko toga što se za početak državnosti uzima ne početak, nego upravo kraj vladavine dukljanskog kneza Vladimira, potonjeg Svetog Jovana Vladimira iz maja 1016. godine. Kao da je bio u pitanju najgori tiranin - njegov tragičan lični kraj i neopozivi kraj njegove vazalne vladavine uzimaju se kao početak crnogorske državnosti. I razumem da to prilično dovodi u nedoumicu, i to zbunjuje utoliko pre što nam i narodno predanje i istorija sugerišu da je reč o ličnosti koja je bila puna moralnih vrlina i popularna u narodu, te što se ona od strane aktualne istoriografije i politike potvrđuje u najpovoljnijoj verziji.
O čemu se ovde radi, ne znam. O pukoj nespretnosti ili nespretnoj simbolici, o slučajnoj ili namernoj omašci, da ne kažemo isključivoj i ideološkoj ili psihološkoj poruci državnih istoriografa ili je, pak, to manifestacija nečeg fundamentalno pogrešnog što se tiče poimanja državnosti - ni to ne znam.
Šta će u svemu tome značiti NATO koji je ovde najavljen kao veliki Deda Mraz, to će se tek videti.