Gorski vijenac optužbi

IZJAVA Adnana Muhovića, predsednika Skupštine opštine Petnjica u Crnoj Gori, o Njegošu i Crnogorcima, uzburkala je crnogorsku javnost. Ovaj funkcioner vladajuće Bošnjačke stranke, koja u koaliciji sa Demokratskom partijom socijalista ima vlast na republičkom nivou, izjavio je da je Njegoš "najveći krvnik islama i Bošnjaka", a da su nacionalni Crnogorci mali narod kojeg je manje nego što ima Bošnjaka u Tuzlanskom kantonu. Na te izjave, koje su - kao što rekosmo - izazvale mnogobrojne kritike i kontroverze u javnosti, reagovale su najpre političke stranke, a onda kulturni poslenici i drugi javni radnici. Jedino nije reagovao vladajući DPS, koalicioni partner stranke čiji je Muhović funkcioner.

To što Muhović misli i govori o Njegošu nije nikakvo otkriće. On kao i, nažalost, ogromna većina muslimana (kako u Crnoj Gori tako i na svim prostorima bivše Jugoslavije) u velikom književno-filozofskom Njegoševom delu vidi samo proste rečenice koje prevodi, odnosno krivotvori u skladu sa svojim doživljajem politike.

Nikoga ko objektivno posmatra stvari to, naravno, ne čudi, mada izvesnu nelagodu izaziva činjenica da se oni sa toliko upornosti i strasti bave tumačenjem ovog srpskog duhovnog velikana. Setimo se samo Mubere Mujagić, profesorke srpskohrvatskog jezika iz Sarajeva, koja je još 1982. godine istupila sa predlogom da Njegoša treba izbaciti iz školskih programa u BiH, ili, na primer, bivšeg reisa Islamske zajednice BiH dr Mustafe Cerića, koji je nedavno nadugo i naširoko obrazlagao tvrdnju da je Njegoš "genocidni pesnik".

Šerbo Rastoder, jedan od vodećih muslimanskih intelektualaca u Crnoj Gori, takođe, optužuje Njegoša da je svojim delom doprineo navodnim zločinima nad muslimanima. Ovaj akademik CANU, naime, smatra da je istraga poturica "izmišljeni događaj", koji je ostao "osnova raznih predrasuda", a da je Njegoš - "izmišljanjem 'istorijskog sobitija' s kraja 17. veka, više nego bilo ko drugi doprineo uobličavanju negativnih stereotipa i tradicije, te nije čudo što su manje-više svi pohodi u novijoj istoriji počinjali deklamovanjem stihova iz njegovih dela ili nošenjem njegove slike".

Ovde valja podsetiti i na činjenicu da nisu samo muslimanski intelektualci, političari i verski poglavari zagovornici teze o Njegošu kao genocidnom pesniku. Isto mišljenje o njemu imaju i mnogobrojni crnogorski ideolozi, pisci i profesori. Sublimaciju njihovih stavova prema Njegošu kao "genocidnom pesniku" predstavlja intervju Andreja Nikolaidisa (nekadašnjeg savetnika bivšeg predsednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića) splitskom listu "Feral tribjun", objavljen juna 2000. godine pod naslovom "Njegoševo prokletstvo".

U tom intervjuu Nikolaidis o Njegošu i "Gorskom vijencu", pored ostalog, kaže: "On je u 'Gorskom vijencu' vrlo precizno odredio koordinate etničkoga čišćenja koje je Radovan Karadžić posle sprovodio. Bilo je to teorijsko utemeljenje genocida nad muslimanskim, odnosno bošnjačkim narodom. U 'Gorskom vijencu' sve piše i samo se čekalo da se pojavi neko ko će biti toliko lud da to sprovede u delo. A 'Gorski vijenac' je sveta knjiga crnogorskog naroda. Većini drugih evropskih naroda sveta knjiga je Biblija, dok Crnogorci s Biblijom već dugo ništa nemaju jer je na njeno mesto postavljen 'Gorski vijenac', iz kojega se izvlače svi životni razlozi i rezoni, koji je u stanju protumačiti i svaki polupismeni seljak i koji je proizveo i takvu i toliku brojnost crnogorskih zločinaca. Uporedite Karadžićevu s Njegoševom retorikom i sve bi trebalo da vam bude jasno. Nema tu bitnih razlika i pogrešno je tvrditi kako Njegoševo sveto delo nema veze s proteklim ratom."

Dr Novak Kilibarda u radu "Njegoš i zločini nad muslimanima" razrađuje stav Andreja Nikolaidisa o tome kako je "Gorski vijenac" postao bezmalo "antiislamska Biblija Crnogoraca".

Indikativno je da na ove tvrdnje Nikolaidisa i Kilibarde nije reagovala nijedna od partija crnogorske nacionalne orijentacije, koje su ovih dana osudile Muhovićeve stavove o Njegošu, pa ni SDP Ranka Krivokapića čiji je Nikolaidis bio savetnik.

Kada govorimo o navedenoj Muhovićevoj izjavi o Njegošu i o reakcijama koje je ona pokrenula, moramo imati na umu još jedan aspekt ovog problema. Naime, aktuelna vlast u Crnoj Gori očigledno i perfidno podstične međunacionalne i međuverske razmirice, i čitavu famu oko Njegoša, sa idejom da njegovo srpstvo bude markirano kao nekakva regionalna opasnost, što je naravno besmislica.

Nema genocidnih knjiga, postoje samo loši i zlonamerni čitaoci. Postoji i režim u Crnoj Gori koji profitira na neznanju i falsifikatima i koji bi čitavog Njegoša prodao za neku tanku odborničku većinu. A što se tiče stavova muslimanskih intelektualaca i političara o Njegošu kao "genocidnom pesniku", njihova strategija je jasna i sastoji se u sledećem: potrebno je pokazati da su Srbi zločinački narod koji je devedesetih godina prošlog veka pokrenuo ratove na prostorima bivše Jugoslavije, i da u tom narodu postoji zločinačka tradicija. Najeksplicitniji izraz tog duha i te tradicije, prema njima, predstavlja Njegoševo delo.

Imajući tu strategiju u vidu, izjave Adnana Muhovića nisu nikakvo otkriće, niti iznenađenje. One predstavljaju kontinuitet jasnih stavova muslimanskih intelektualaca i političara o Njegošu i njegovom književno-filozofskom delu.