Tomislav Jakić: Hrvatska i Holokaust

Ono što se u vreme Drugog svetskog rata zvalo hrvatskom državom, tzv. NDH bila je deo nacifašističkog "novog poretka", sledbenik i pokorni vazal nacističke Nemačke i fašističke Italije. Kako joj je bilo dozvoljeno da "proguta" BiH, mirno je prepustila najveći deo obale i svojih ostrva Italiji, prihvatila mađarsku okupaciju dela teritorije, uvela - ne pod pritiskom, nego iz uverenja - rasne zakone po uzoru na nacističke iz Nirnberga, te proširila progon "drugih i drugačijih" i na Srbe i Rome.

I bila je po nečemu jedinstvena.

Širom okupirane Evrope, naravno i u Rajhu, nacisti su bili ti koji su upravljali logorima smrti, tvornicama masovnog ubijanja. Izuzetak je bio samo i jedino NDH. Jer samo u državi ustaškog poglavnika isključivo su domaći kvislinzi upravljali logorima (a bilo ih je, u različitom trajanju, više od šezdeset!) i odlučivali o životu i smrti zatočenika.

Današnja Hrvatska, opčinjena plitkom i istorijski neutemeljenom tezom o zajedničkoj osudi "svih totalitarnih ideologija" (što je eufemizam za izjednačavanje nacifašizma i komunizma), ustreptala je u očekivanju toliko dugo najavljivane lustracije koja će se, ne treba o tome imati nikakvih iluzija, pretvoriti u brutalni obračun s neistomišljenicima. Ta i takva Hrvatska pravi se kao da se nje Holokaust ne tiče, odnosno odaje počast njegovim žrtvama u Saboru i polaže vence u Jasenovcu (uz bojkot jevrejske zajednice).

Od žrtava, spominju se samo Jevreji (koji, u okvirima okupirane Evrope, i jesu bili primarni cilj i glavne žrtve), ali se ni slučajno ne spominju Srbi i Romi, a pogotovo ne Hrvati antifašisti.

Dok u Hrvatskoj budu trajale rasprave oko karaktera NDH, dok se sve žešće osporavanomTitu bude pridavao epitet "Židov", dok se budu skidale izložbe o Ani Frank, dok ne stasa generacija koja će imati snage i volje suočiti se s istinom o prošlosti, osuđeni smo na začarani krug predrasuda, laži i mržnje.

(Portal "Novosti" Zagreb)

Tomislav Jakić, publicista