REAGOVANJE: Nije tačno da Srbi u Dubrovniku strahuju
19. 12. 2015. u 11:48
Nemanja Bogunović: Kao Srbin koji skoro deset godina živi u Dubrovniku, sa velikim žaljenjem moram da konstatujem da je u tekstu „Novosti” iznet niz netačnih i neproverenih informacija
Dubrovnik
OPOMENU izrekom Edmunda Burkea da je za pobedu zla nad dobrim jedino potrebno da dobri ljudi ne učine ništa, dobio sam potrebu da vam se obratim povodom teksta "U Dubrovniku zatiru sve što je srpsko", autora Marka Lopušine, objavljenog u "Novostima" 13. decembra.
Kao Srbin koji skoro deset godina živi u Dubrovniku, sa velikim žaljenjem moram da konstatujem da je u pomenutom tekstu iznet niz netačnih i neproverenih informacija. Naveli ste da Srbi u Dubrovniku svakodnevno strahuju za svoje živote i da se plaše da se izjašnjavaju kao Srbi. Na veliku sreću nas Srba u Dubrovniku, ove vaše tvrdnje nemaju apsolutno nikakvo uporište u realnosti. Evo, ja sa Srbin i svuda se tako izjašnjavam kada me neko pita odakle sam, čak i u svakodnevnom govoru koristim svoj, ekavski dijalekt i za sve ove godine nisam primetio da to nekome smeta.
Zatim se navodi da se srpska crkva u Dubrovniku konstantno ućutkuje, iako autor ove, nimalo bezazlene, tvrdnje nije potkrepio nekim ozbiljnim dokazima, na primer izjavom nekog zvaničnika SPC u Dubrovniku. Umesto toga, novinar se poziva na izjavu izvesnog Dragana Drakulića, čoveka koga je, kako sam tvrdi, u prolazu zatekao u porti ispred crkve. Pošto autor to nije uradio, juče sam telefonom pozvao Stevu Kovačevića, sveštenika SPC u Dubrovniku, i u razgovoru smo konstatovali da je tekst, u najmanju ruku, neobjektivan i netačan, da ne upotrebim neku drugu reč. Takođe, sveštenik Kovačević me je ovom prilikom obavestio da ni on, niti bilo koji član uprave crkve ne poznaje izvesnog Dragana Drakulića na koga se autor sve vreme poziva u tekstu!
Još se navodi i da je kao posledica "prevoda" na hrvatski jezik, crkva preimenovana u Sv. Blagoviještenja, pa ću morati da vam skrenem pažnju na činjenicu da se crkva još od svoje izgradnje 1887. zove upravo tako: Crkva Sv. Blagoviještenja. Dakle, reč "blagoviještenje" nije hrvatski prevod srpske reči "blagovesti", već je to reč koju sami Srbi sa ovih prostora koriste u svom dijalektu.
Takođe, nije istina da delikvent koji je 2013. godine napisao pogrdan natpis na zidu crkve nije uhapšen, naprotiv. Pošto iz svega što sam argumentovano naveo može jasno da se zaključi da položaj Srba u Dubrovniku nije ni izbliza tako loš kao što ste naveli, prosto se pitam šta ovaj vaš članak ima za cilj! Siguran sam da nema za cilj da doprinese poboljšanju međuljudskih odnosa.
Slažem se da je, nažalost, bilo i nekih pojedinačnih incidenata u proteklih deset godina, ali mi zaista nije jasno zašto se tome pridaje toliki značaj, jer sam uveren da su ovi pojedinačni incidenti beznačajni, naročito u poređenju sa gomilom svetlih primera i pozitivnih iskustava, koji šalju jednu sasvim drugačiju poruku.
Nemanja Bogunović
Dubrovnik
olja
19.12.2015. 12:03
Hvala na ljubaznosti, iy komsiluka sam u Herceg-Novom, i nemam \wlju da hodam po Stradunu. Tamo je najmanje Dubrov;ama, svega ostakog je vi[e, nema tu ni lj. od ljubavi, a ve' 25 godina se na prste jedne ruke moze pobrojati da je sklopljen brak iymedju Hrvata i Srpkinje ili obrnuto. Ako laze koza, ne laze rog!Nikada vise bratstvo i jedinstvo sa njima!Djeca iy mjesovitih brakova se gotovo uvijek vi[e osije'aju katolicima, tj. Hrvatima, a [ta 'e nam to_
hehe koje ulizivanje "domacinima". Stare isprobane fore. Od nekada preovladavajuceg nacionalnog identiteta tamosnjeg stanovnistva, srpstvo u Dubrovniku je spalo na ispod 1% ucesca u opstoj populaciji. I sada bi g. Bogunovic trebao da nas uveri kako to nije istina. Tuzno.
Ako si ti SRBIN ja sam PAPA. Gde su famozne table na kojima pored hrvatskog bi bar trebalo da bude i srpski natpis imena mesta.
Dragi Gosp.Bogunovicu,Kao netko ko je 1946 rodjen u Hrvatskoj i ziveo tamo do 1976 mogu Vam samo reci da onaj koji govori o dobrosusjedstvu ili jos bolje o ljubavi Hrvata prema Srbima nazalost nema osjecaj percepcije njihovog sveprisutnog nipodastavanja odbacivanja do mrznje koja ne mora biti recena,nego se moze samo osjetiti kroz pogled ,govor tijela i.t.d.Toga kod Vas nazalost nema.Sa srecom.
Истинитост је да новине више и чешће објављују вести које нас разликују, а не спајају. Али лично знам за три инцидента на верској и националној основи која су се десила у Дубровнику, туристима из Србије. Било је шамарања, разбијених стакала на колима, као и „сугестија“, због дискриминације, да се „изјашњавају“ да су из Војводине (не из Србије), јер Хрвати Војводину сматрају својом, па и Војвођане (у географском смислу). Ово није било у новинама!
Komentari (74)