Zbogom ostaj 1. maju
28. 04. 2012. u 20:58
Praznovanju su se najviše obradovali kancelarijski radnici, jer je takvih najviše u Republici Srpskoj, ali i u celoj BiH
DA ne pade u ponedeljak, 30. april - međunarodni Dan za bezbednost i zaštitu radnika, završio bi nezapaženo, kao godinama ranije. Pratioca „1. maja“, Vlada RS proglasila je neradnim. Te sudbine nije 3. maj, pa je time, 30. april, u ovoj prestupnoj 2012. godini, postao „značajan datum“. Istina, najviše su mu se obradovali kancelarijski radnici, jer je takvih najviše u Republici Srpskoj, ali i u celoj BiH.
Radnici opet u svemu tome ostaše nevidljivi. I ovdašnji seljaci, za razliku od onih u Srbiji, koji su pred 1. maj, vratili nas gotovo dva veka unazad, u priču o Čikagu 1. maja 1886. godine.
Postalo je vidljivo na svakom koraku da parola - „Živeo 1. maj“, više ne stanuje na ovim prostorima. Sve u svemu, radnici za ovaj Praznik rada, ostaše nekako postrani. Kao da su još tamo iza ograda gradilišta, odakle kao „čarobni pasulj“ niču građevine od betona i stakla. Sa gazdama se neki od njih viđaju samo u čituljama. Uvek je revolucija (restitucija) - jela svoju decu
- Gde su oni radnici koji su nekoliko decenija ubeđivani da su na vlasti - pita se jedan ovdašnji profesor u penziji.
A gde su im fabrike, pitamo mi profesora!
- Kada sam 1950. godine, prvi put dobio patike, bele -platnene „Bata-Borovo“, celu sam ih noć „glancao“ kredom. spremajući se za prvomajsku paradu i promenadu ulicama grada. One, ujutro, bele ko sneg. Najviše zahvaljujući njima, mene staviše na čelo prvomajske povorke. Poneh i zastavu. Hoće srce da mi iskoči od radosti i zadovoljstva. Krenusmo ispred fabrike sa pesmom. Raspoloženje na visini. Iza mene razdragana radnička klasa. Od tada sam bio najbolji radnik, išao kao i ostali na besplatna letovanja preko sindikata. Radnička odmarala se klasa. U fabričkoj menzi, biraš jela i kolače. Tako bilo u prvoj, a i u drugoj smeni. Para ko peska. Išao i na omladinske radne akcije. Slomio se radeći na izgradnji zemlje, za srećniju budućnost, a sad gledam te iste fabrike i krstim se. Obrasle korovom, a umesto radnika, po krugu se šetkaju koze - setno priča penzioner Mile Živković, otac poginulog borca.