ZA SVE JE KRIV HEMINGVEJ: U Pamploni se završava “luda nedelja u kojoj se trči jedna od najneobičnijih trka na svetu

V. Stanković

14. 07. 2019. u 08:40

Stazom od oko 850 metara, od gradskog trga do koride, trče ljudi i bikovi. Ljudi su ispred, u pokušaju da budu brži od koliko ljutih toliko i uplašenih bikova...

ЗА СВЕ ЈЕ КРИВ ХЕМИНГВЕЈ: У Памплони се завршава “луда недеља у којој се трчи једна од најнеобичнијих трка на свету

Trka bikova u Pamploni

Ove nedelje u Pamploni, glavnom gradu španske pokrajine Navara, završava se "luda nedelja" tokom koje se svakog jutra trči jedna od najneobičnijih trka na svetu. Stazom od oko 850 metara, od gradskog trga do koride, trče ljudi i bikovi. Ljudi su ispred, u pokušaju da budu brži od koliko ljutih toliko i uplašenih bikova, koji, neretko, uspevaju da zakače a često i ozbiljno povrede trkače.


U celoj istoriji ovog neobičnog spektakla, koji je svetu najbolje predstavio nobelovac Ernest Hemingvej pričom "Fiesta" (Praznik) objavljenoj 1926, bilo je 16 smrtnih slučajeva. Prvi datira iz 1910, poslednji od pre 10 godina. Među žrtvama su, uglavnom, lokalni trkači, ali na spisku nalazimo i dva stranca, jednog Meksikanca (1935) i jednog Amerikanca (1995). Povređenih je svake godine na desetine. Bilans od oko 250 povređenih smatra se "normalnim" prosekom, što za oko 170 članova specijalnih lekarskih ekipa nije veći problem jer bolnice dežuraju 24 sata.



FERMIN ISTORIJSKA LIČNOST FERMIN je bio istorijska ličnost, sin nekog rimskog vojskovođe i neke dame iz ugledne lokalne porodice. Već sa 24 godine bio je biskup. Širio je hrišćanstvo. Proglašen je svecem kada je u svojoj misionarskoj ulozi stigao do francuskog grada Amijena, gde je bio ubijen a potom proglašen za mučenika.

ŠVEĐANIN Stafan Safemberg dolazi u Pamplonu godinama, a od 1992. opsednut je zasad utopističkom idejom da encierro (kako se na španskom zove trominutna trka bikova i ljudi ulicama Pamplone, a što u bukvalnom prevodu znači "zatvaranje bikova u tor") organizuje u - Stokholmu. Godinama pritiska gradske vlasti, naravno bez uspeha. Svima koji hoće da ga slušaju objašnjava da je ideja apsolutno izvodljiva i bezopasna, a svoju teoriju dokazuje brojkama - u saobraćajnim nesrećama u ulicama koje bi on da zatvori za "encierro" gine mnogo više ljudi nego što bi ih, eventualno, bilo povređenih kada bi se "deo Pamplone preselio u Stokholm". Zemljak gospodina Safemberga, izdavač Alf Toneson, svojevremeno se dokopao sobe u hotelu "La perla" u kojoj je boravio Ernest Hemingvej i sa vlasnikom hotela sklopio dil: soba mu je ekskluzivno iznajmljena u vreme San Fermina (6-14. jul) do 2040. godine. Te godine će gospodin Toneson napuniti 100 godina, pa je red da prvi vek života proslavi u svom omiljenom gradu u svoje omiljeno vreme i u svojoj (i Hemingvejevoj) sobi... Iskreno, ne znam da li je još živ, ovaj podatak je star 15-ak godina, ali bitna je ideja...


Reč "alkohol" - neretko i "droga" - neraskidivo je vezana za obeležavanje San Fermina jer se količine ispijenog pića svih vrsta mere tonama. Test policije na bazi dobrovoljne saradnje sa učesnicima jedne od jutarnjih trka pokazao je očekivani rezultat: osam od 10 trkača bilo je "pod gasom". Većina nije stigla da se otrezni posle burne noći, a neki su, videvši svoj procenat alkohola u krvi, rekli da su super posle onoga što su noćas popili. Mnogi će reći da treba biti pijan ili lud pa trčati ispred gomile bikova čija je prosečna težina 600 kilograma, ali svake godine je sve više takvih "ludaka" željnih prirodno povećanog adrenalina. Postoje precizna uputstva o opremi i trčanju, crvena marama oko vrata, kao simbol krvi San Fermina, zaklanog u Amijenu u Francuskoj oko 303. godine - je neizostavna.


Postoje pisani dokumenti da se San Fermin slavi od 7. jula 1657. godine kao glavni gradski praznik iako je pretpostavka da je početak bio i ranije, postoje podaci o "stočnom vašaru" 1591. na kome su pastiri pokazivali svoje bikove i nadmetali se u raznim veštinama. Tradicija, koja je oduvek sadržala borbu sa bikovima, nije prekidana čak ni u vreme stočne kuge koja je u 17. veku uništila gotovo ceo stočni fond u Španiji. Pamplona je bila izuzetak. Ono što je dugo godina bilo lokalna, uglavnom religiozna fijesta, vremenom je, najviše zahvaljujući Hemingveju i njegovoj "reklami" neobičnih običaja za vreme San Fermina, postalo javna i opšta stvar, turistička atrakcija od koje grad ima puno koristi, ali i puno štete, jer "oporavak" posle sedmodnevnog boravka stotina hiljada turista iz celog sveta traje, a smeće se meri desetinama tona - dnevno.


POSETIOCI se smeštaju kako mogu i gde mogu, od kampova i vreća za spavanje do privatnih soba i hotela. Posetilaca je svake godine sve više, što posebno raduje Anu i Anhela, jedan mladi bračni par koji je 1994. došao na genijalnu ideju, u suštini jednostavnu ali trebalo je setiti se: napravili su sopstvenu agenciju za iznajmljivanje balkona! Naravno, ne bilo kojih balkona, samo onih koji gledaju na ulice kojima se trči "encierro". Lepo su krenuli od jednog do drugog vlasnika stana sa terasom koja "gleda na trasu" i sklopili posao. Vlasnici stanova su zadovoljni jer pare dobijaju unapred i ne moraju da brinu o klijentima, a vlasnici agencije trljaju ruke jer se mesto na balkanu, u zavisnosti od toga da li je prvi ili drugi red i od položaja samog balkona, prodaje po ceni od stotinak evra po danu. Ana i Anhel imaju oko 200 mesta na 25 balkona a svake godine šire ponudu: doručak, dvogled, udobnija stolica... Među klijentima su i brojne TV ekipe koje iznajmljuju ceo balkon da im niko ne bi smetao.

Šta li bi danas napisao Hemingvej...


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije