Dušan Proroković: Evropska unija na putu SSSR
14. 02. 2017. u 16:19
Umesto da postane jedan od polova u novom poretku, EU postala samo regionalni igrač, drugorazredni u odnosu na SAD i Rusiju. To pokazuje i zatečenost migrantskom krizom, koju te "nadinstitucije" nisu uopšte predvidele
DA li će EU završiti kao SFRJ? "Autorska prava" za ovu ocenu pripadaju Joži Mencingeru. Slovenački ekonomista je pre desetak godina upozorio da su razlike između razvijenosti članica sve veće, da u takvim okolnostima monetarna unija ne može funkcionisati, te da će se, posledično, to odraziti na političke odnose unutar EU.
Mnogi su se ovome podsmevali, sa argumentima da je "EU kvintesencija zapadnjačkog racionalizma", da u njoj "ne mogu izbiti nikakvi sukobi", da je "nadtvorevina različita od svega do sada viđenog", "ekonomska supersila bez improvizacija"...
Sa druge strane, Jugoslavija je bila neslobodna i komunistička, sa rigidnim partijskim strukturama, opterećena ekonomskim nedaćama i hipotekom "proklete avlije". Ovakve ocene bih uzeo sa velikom rezervom.
Ako ni zbog čega drugog, onda zato što je Jugoslavija imala mnogo prednosti u odnosu na EU. De fakto, u celoj zemlji se govorio jedan jezik, bila je izražena kulturna bliskost njenih naroda (izuzimajući Albance i još neke malobrojnije nacionalne manjine), imali smo iskustvo od pre rata kada je zemlja istog imena i u skoro istim granicama postojala, postojala je jedna vojska, jedna spoljna politika, jedan monetarni sistem.
Jugoslavija je bila federacija, a šta je EU teško je definisati: ona je i konfederacija, i međunarodna organizacija, i savez država... U svakom slučaju složena struktura, u kojoj se države nisu odrekle dobrog dela svojih nadležnosti, a narodi u najvećoj meri uspeli da zadrže sopstveni, nacionalni identitet. Čak i tamo gde je bilo ublažavanja nacionalnih osećanja, nije došlo do jačanja evropskog identiteta, već nekih drugih opredeljenja pojedinaca ili manjih grupa.
Razlike između EU i SFRJ postoje, pa je zato svako poređenje problematično. Ipak, to nije i nemoguće. Identično kao i u EU, eskalaciji političke krize u SFRJ je prethodila ekonomska. U SFRJ je 1981. inflacija dosegla 45 odsto, nezaposlenost je do 1985. narasla na 16 procenata, pri čemu je postotak nezaposlenih mlađih od 25 godina bio oko 59 odsto (na SAP Kosovu preko 90), a do tada smo već imali preko 1,5 miliona gastarbajtera. Dug SFRJ je 1977. iznosio 9,5, a već 1981. godine se približio iznosu od 20 milijardi dolara.
Nezvanično, SFRJ je bankrotirala 1983. godine. To je bio odličan ambijent da se na scenu u velikom stilu vrate "istorijske teme" i počne sukobljavanje republičkih rukovodstava, koje se više nije moglo niti zaustaviti niti kontrolisati.
Pored toga, sličnost je i u nesnalaženju političkih elita. Jugoslovenski komunisti su loše anticipirali dešavanja u međunarodnoj politici. Bipolarni poredak je nestajao, SSSR je silazio sa scene i to se moralo ukalkulisati u sve računice.
Briselski evrokomesari ponašaju se još gore. Veći broj pokazatelja već celu deceniju ukazuje da jednopolarnost neće opstati. Svet je već postao multipolaran. Svet oko EU se ubrzano menja, krize izbijaju jedna za drugom, a na njih se nikako, ili u krajnjoj liniji neadekvatno, reaguje.
Zato je, umesto da postane jedan od polova u novom poretku, EU postala samo regionalni igrač, drugorazredni u odnosu na SAD i Rusiju. To pokazuje i zatečenost migrantskom krizom, koju te "nadinstitucije" nisu uopšte predvidele, iako su morale razraditi sve opcije o tome šta potpuna destabilizacija Libije i Sirije donosi.
Posledice ekonomske krize i anemičnost rukovodstva su uzrokovale da se 25. godišnjica formiranja EU nije čestito ni proslavila. EU je u najvećoj krizi od osnivanja. Po nečemu njena kriza ipak podseća na jugoslovensku. Da li će EU završiti kao SFRJ? U to sumnjam.
Iz današnje perspektive posmatrano, verovatnije je da bi se dezintegracija odigrala po "sovjetskom modelu". Neke države će ostati zajedno (kao Rusija i Belorusija), neke će hitro prići drugim integracionim blokovima i tražiti nove strateške partnere (kao baltičke zemlje), neke će težiti reunifikaciji (kao što je nastao EAS), negde će doći i do sukoba (kao u Pridnjestrovlju i Abhaziji), a neke zemlje jednostavno neće znati šta ih je snašlo i dugo će se gušiti u unutrašnjim problemima (kao Ukrajina ili Gruzija).
Pregalac Crna Gora
14.02.2017. 16:56
Što se mene tiče i mojih osećanja želim im sve najgore. Nisu nas majke rađale da mrzimo ikoga ali za ove moje emocije prema njima su samo oni zaslužni. Od kad je svijeta i vijeka svako zlo nam je od njih dolazilo. Ako smo pametni to nama može biti od koristi.
Biti će to kombinacija raspada SFRJ - a i SSSR-a ,u svakom slučaju ostarjelu damu čeka neizvjesna budućnost ?
EU puca po savovima. Nemacka drzi u pripravnosti svoje marke. Francuska sve vreme ima cene u evrima i fr.francima...Idu izbori u drzavama EU koji nose neizvesnost. Ako preovlada radikalizam, a sa radikalizmom i nacionalizam, svako ce hteti da bude svoj na svome. Da li je to bolje, ili gore?-vreme je pred nama. Licni stav- sve zemlje Evrope ( Balkan je u Evropi )i Rusija trebalo bi da cine jedan vojno-strateski i ekonomski savez. Istorija i veroispovest su bile i ostale za ono veliko ALI?
Komentari (2)