Amerika merka blago ruskog Sibira
06. 09. 2008. u 20:17
Budućnost Rusije će se rešavati na beskrajnim prostranstvima na istoku ove države prepunim prirodnih bogatstava, energije i sirovina koje mogu da “hrane” ceo svet
RUSKI lider Vladimir Putin uspavao je prošle nedelje, na prostranstvima sibirske tajge, hicem iz lovačkog karabina, sibirskog tigra, moćnu zver, koja je simbol snage i divljine te ogromne ruske zemlje.
Od “velikog Vladimira”, kako mu ruski simpatizeri već tepaju, očekuje se, međutim, da sibirskog tigra, odavno uspavanog, probudi i tako obnovi i učvrsti staru slavu te velike zemlje, koja je na smeni dva milenijuma počela ozbiljno da posrće.
Sibir je najveća šansa današnje Rusije, zaloga njene budućnosti i geopolitičke supremacije na svetskoj sceni. U Sibiru će se “kaliti čelik” buduće ruske države, koja je ovih dana, povodom drame u Gruziji, a i mimo nje, jasno stavila do znanja da se ni u kom slučaju neće odreći pozicije velike zemlje i da rusko državno rukovodstvo nikada više neće dozvoliti da se u zemlji ponove “katastrofalni procesi” kakvi su se desili raspadom Sovjetskog Saveza.
Ali, Sibir, to enormno prostranstvo divljine i prirodnih bogatstava, koje energijom i sirovinama može da “hrani” svet, ostaje velika briga ruske države. Prvo, bogatstva iz sibirske utrobe treba što pre staviti u funkciju dinamičnog razvoja zemlje, i, drugo, Sibirom valja ovladati, onako, ali još brže, kako su to činili američki “pioniri”, osvajajući Divlji zapad, da bi od puste Kalifornije napravili “silikonsku dolinu”.
Uspavana zemlja
JEDNA od teorija o poreklu imena Sibir kaže da je ono došlo od kombinacije turskih reči koje znače “uspavana zemlja”.
No, kako bilo, Sibir se još nije probudio. Na tim prostranstvima, koja se protežu od Urala do Vladivostoka, nalaze se, kažu stručnjaci, “energetske garancije” sveta, plus enormne zalihe plemenitih metala, zlata, uranijuma, drveta, pijaće vode.
Ogromna prostranstva Sibira, koja čine dve trećine ruske teritorije, podeljena su u tri geografska regiona. Zapadni Sibir, od Urala do Jeniseja, sa površinom od 2.427.000 kvadratnih kilometara, centralni, koji ide sve do reke Lene i prostire se na više od 4 miliona kvadratnih kilometara, i istočni Sibir, sa preko 6 miliona kvadratnih kilometara koji doseže sve do Beringovog moreuza i Vladivostoka.
O kakvim je prostranstvima reč, najbolje se može videti po podatku da je Sibir veći od Sjedinjenih Američkih Država.
Na tom enormnom prostoru koji deli osam vremenskih zona i kojim se putuje vozom punih sedam dana, živi svega 39 miliona stanovnika, većinom Rusa, koji su uglavnom u gradovima, i to prvenstveno pored Transsibirske železnice, koja je na početku prošlog veka otvorila novu stranicu u ruskom osvajanju i ovladavanju Sibirom, koji je postao deo ruske teritorije pod Ivanom Groznim u 16. veku.
Stav Olbrajtove
ALI, Sibirom tek treba ovladati. To će biti veliki, sudbinski izazov Rusije 21. veka.
Ka tim bogatim prostranstvima, u sve nemilosrdnijoj eri jagme za energijom, hranom i sirovinama, mnoge oči su danas uprte ka Sibiru, a ne samo ruske.
Na tu dimenziju sibirske budućnosti ukazala je i bivša američka šefica Stejt departmenta Medlin Olbrajt, kada je izjavila, nimalo u diplomatskom maniru, da je “nepravdeno da Rusija raspolaže tolikim prostorom i tolikim prirodnim bogatstvima dok druge zemlje u tome jako oskudevaju. Na prostorima Sibira i ruskog Dalekog istoka, bilo bi mesta za mnoge druge...”
Putin je na takve i slične jadikovke odgovorio metaforično, ali veoma jasno: “Hvala dobrom Bogu, Rusija nije Irak...”
Katastrofa
Svakako da će Rusija štititi bogatstva svoje zemlje, pa i blago prebogatog Sibira, ali to neće biti lako. Nije dovoljna retorika, pa ni odlučnost ruskog državnog vrha. Postoje i neki objektivni faktori, koji Rusiji ne idu u prilog i koje neće biti nimalo lako prevazići.
Na to u poslednje vreme ukazuju i svetski istraživači, bez obzira na to što među njima ima i onih koji nisu nimalo naklonjeni obnovi “svete Rusije”, a još manje rađanju “velikog Vladimira”.
Jedan od njih je i čuveni profesor sa američkog univerziteta Jejl Pol Kenedi, koji kaže da budućnost Rusije nije nimalo svetla. On te svoje prognoze bazira na činjenici da neće biti nimalo lako vladati zemljom koja ima 17 miliona kvadratnih kilometara (osmi deo planete), a svega 142 miliona stanovnika, čiji se broj, uz to, iz godine u godinu smanjuju, pa se prognozira da će Rusa 2050. godine biti svega 114 miliona.
- Rusija doživljava - kaže Kenedi - demografsku katastrofu. - Rusi polako nestaju...
Polazeći od takvih sumornih prognoza, on iznosi ideju na koju su se Rusi kiselo nasmejali: da se Sibir proglasi za neku vrstu svetskog nacionalnog parka, tj. zabrana, a da se ruska država sa svojih stotinak miliona žitelja smesti na ostatak svoje teritorije, a to je jedna petina sadašnjeg državnog prostora.
Ima i drugih faktora na koje ukazuju naučnici i koji plaše Ruse.
Mnogo je komšija oko Rusije koji popreko gledaju na državu kojoj su nekada pripadali: muslimanske države sa juga, baltičke republike, Ukrajina.
Postoji tu još jedan strah. Da li će Rusija, koliko god bila moćna, moći da kontroliše svoje sibirske nenaseljene prostore duž granice sa mnogoljudnom Kinom? Da li će SAD, Kina i Japan, u nekakvom suludom scenariju budućeg trećeg svetskog rata pokušati da se domognu sibirskih bogatstava i da taj prostor podele?
To su, svakako, hipotetička pitanja na dalekim horizontima.
Ono što je bliže i što je realno, to je činjenica da se današnje rusko rukovodstvo nalazi na sudbonosnoj klackalici na kojoj se određuje dalja sudbina zemlje.
Nafta i gas su preporodili Rusiju, obogatili su je, vratili joj bar nešto od stare moći i državnog dostajanstva.
Ali, petrodolari su varljiva roba. Novac od izvoza nafte i gasa sliva se u Rusiju silinom slapova Nijagare, ali to može da nestane.
Mogu izvori da presuše, može da se pojavi alternativno gorivo.
A šta onda? Suština odgovora svodi se na pitanje da li će sadašnja državna vrhuška Rusije čučati pored naftovoda i gasovoda i brojati petrodolare koje su im doneli priroda i istorijske okolnosti, kao što to čine naftni šeici, ili će napraviti privredu i sopstvenu “silicijum dolinu” koja će da funkcioniše i da raste i onda kada petrodolara više ne bude.
Od toga zavisi i sudbina Sibira, koji ne leži samo na nafti i na gasu.
Od toga, u krajnjoj liniji, zavisi i to da li će se Vladivostok, kojem su Rusi dali ime, i dalje zvati tako: “Vladati na Istoku”.
SIBIRSKI VOZ
NOVU eru, a na neki način i početak preporoda Sibira, označila je izgradnja Transsibirske železnice, koja je građena između 1891. i 1904. godine.
Ta pruga ide od Moskve do Vladivostoka i duga je 9.288 kilometara. Njome se u jednom pravcu putuje punih sedam dana. Za to vreme putnici prođu kroz osam vremenskih zona. To je najduža pruga na svetu.
SVE MANJE RUSA
NA 17 miliona kvadratnih kilometara ruske države živi 141 milion stanovnika. Kada se raspao Sovjetski Savez, Rusija je imala 148 miliona žitelja. Prognoze demografa kažu da će Rusa u njihovoj državi 2050. godine biti svega 114 miliona.
Moguće je da se te prognoze ne ostvare, jer se u poslednje vreme beleži trend dolaska strane radne snage u Rusiju. To će ubuduće najviše zavisiti od stope privrednog razvoja zemlje, koja je sada, inače, veoma visoka, skoro 10 odsto.
To znači da Rusija danas ima duplo manje stanovnika od Amerike. U SAD trenutno živi oko 300 miliona stanovnika, a za 40 godina će ih biti više od 400 miliona.
NAJBOGATIJI REGION SVETA
StruČnjaci kažu da je Sibir najbogatiji region sveta, da se u njegovoj utrobi i na površini krije sve ono što će čovečanstvu biti najpotrebnije u prvom stoleću trećeg milenijuma: 20 odsto svetskih zaliha nafte, 27 odsto prirodnog gasa, 40 odsto platine, nešto manje zlata, nikla i kobalta, zatim dijamanata, srebra, a tamo se nalazi i jedna petina svih šuma na planeti.
dani
06.09.2008. 21:57
".....Transsibirske železnice, koja je na početku prošlog veka otvorila novu stranicu u ruskom osvajanju i ovladavanju Sibirom, koji je postao deo ruske teritorije pod Ivanom Groznim u 16. veku...." rusko osvajanje, to Borislave i sami kazete da je to okupacija, dakle teritorija koja u stvari pripada muslimanskim i kineskim narodima,i budite uvereni da ne u dalekoj buducnosti vec uskoro rusija ce biti pocepana kao kula od karata, dobro kaze Olbrajtova nije humano da toliko mali broj ljudi(rusa)kontrolise ovu neverovatnu veliku zemlju koja ionako ne pripada rusima.
Blago meni, Putke, zasuci rukave i pocni na obnovi i modrnizacije Sibira, a stanovnisto uradi kako je diktator Broz Tito radio sa siptarima, da budes kum svakome ko ima vise od devetoro (9) dece, sada i Meksiko to radi u Kalifornji.
Ljudi koji ovako misle, pisu i govore potvrdjuju prilaz imperije da sve sto zele amerikanci to mora da im se da milom ili silom?! Zato raste mrznja prema svemu sto brani pravdu, mir i svoj integritet.
Veronauku u skole i da vidis demografiju kako se povecava!
Све је ово добро, само је глупо питање како ће Руси да бране своју земљу. Са нуклеарним арсеналом какав имају то је никакав проблем, чак и да број Руса падне на један милион. Још једна потврда, шта значи имати нуклеарни програм, и силну војску. Наравно само се Срби праве мутави, све ће то ЕЗ позлатити и чувати.
Komentari (20)