ROMAN PISMA MATILDI K.: Pohvale kritičara i publike
10. 12. 2016. u 12:20
Prvi roman "Pisma Matildi K." novinara Miroslava Jankovića. Janković: Matilda u sebi nosi raznih zala, ali i natruha dobrote
Pisma Matildi K.", prvi roman novinara i publiciste Miroslava Jankovića, pobudio je pažnju i kritike i čitalaca. Promovisan je u Istočnom Sarajevu, drugog dana 21. međunarodnog festivala malih scena i monodrame.
Janković, koji je počeo da piše u poznim godinama, kaže da nema pravila kako treba pisati, ni kad treba početi pisati.
- To je duboki, mutni, a strasni poriv u čoveku i nikada se ne zna kad će on i kojom snagom u vama nabujati. Puna je literatura primera da su mnogi počeli da pišu rano, pisali su mnogo celi život i nisu daleko stigli, kao i primera da su drugi počinjali kasno, a stigli podaleko ili donekle. Ja bih voleo da stignem makar donekle - objašnjava Janković.
On podseća da se novinarstvom bavi 45 godina i dodaje da su ga mnoge kolege hvalile da piše stilom na granici literature, kao i da su ga "huškali" da ide u pisce, tako da je na kraju odlučio da tu granicu prekorači i da nakon mnogobrojnih novinarskih tekstova, predgovora, recenzija i kritika napiše i svoj prvi roman.
Prema njegovim rečima, Matilda je složen lik, koji ima više ličnosti u sebi, i zbog toga je u romanu i naziva "višestrukom osobom".
- Ona u sebi nosi raznih zala, ali i nekih natruha dobrote, uokvirenih u blistavu lepotu, koju ja nazivam "uzaludnom telesnom estetikom". Ona je osoba oštro prepolovljenih talenata, a to boli, i nabujalih ambicija koje poniru i umiru u njenoj pevačkoj nemoći. Ali ona je i ono proceđeno životno iskustvo koje muškarac dobija u nasledstvo od svojih žena - objašnjava Janković.
Janković smatra da srpska književna scena danas liči na "azil jednoj od naših nesavladivih strasti - skribomaniji".
- Piše se mnogo, i previše, a čita premalo ili nikako. Svako piše, jer je lako knjigu i pripremiti i objaviti, ali nije sve knjiga. Sve je više feljtonistike, te suvišne leksičke "šljake", čak i u knjigama ozbiljnih pisaca, jer je tako lakše popuniti prostor između stranica čiste i proceđene književnosti - konstatuje Janković.