Sa singericom druguje šest decenija
12. 05. 2016. u 14:00
Fočanka Mira Hadživuković Jelić (76) zanat izučila u 15. godin
FOČA - Da na početku Prvog svetskog rata 1914. u Foči, Austrougari nisu, da bi uterali strah ostalim građanima, streljali braću Đorđa i Nika Hadži-Vukovića, ugledne trgovce, od kojih je svaki imao po osmoro dece, ovde bi danas, Hadživukovići, najverovatnije, bili najbrojnija porodica. U Foči od Hadživukovića sada žive samo 60-godišnji Blaža, RTV mehaničar, njegov tri godine mlađi brat Milenko, bivši novinar u "Magliću", sada vaspitač u Kazneno-popravnom zavodu u Foči, i 76-godišnja Mira, unuka streljanog trgovca Đorđa. Ona je šnajderski zanat kao devojčica izučila u Beogradu, gde je živela kod svoje tetke Dare. I od tada se ne rastaje sa "singericom".
- Mi smo u stvari Tomići, poreklom iz Šavnika, konkretnije sela Prevrčka, odakle je u Foču došao Vuk Tomić, trgovac i oružar. Tu su mu se rodili sinovi Đorđe i Niko. Vuk je posetio i Jerusalim, pa postao Hadži-Vuk(ović). Prošle smo godine posetili njegovo selo kod Šavnika brat i ja. Tu i sada žive Tomići - kaže za "Novosti" Blažo Hadživuković.
O istoriji porodice Vuka Tomića i njegovih sinova Đorđa i Nika, kao i o njihovo 16 dece, za "Novosti" je govorila baka Mira. Njena baka Vojislavka, posle streljanja supruga Đorđa i smrti Nikove supruge Perse, preuzela je brigu o svih šesnaestoro dece.
- Moja majka Marica, jedna je od sedam kćerki Vojislavke i Đorđa. Ja sam iz Foče otišla da živim kod tetke Dare sa svojih 14 godina i tu ostala sve do 2002. godine. Radila sam u Robnoj kući u Beogradu, a šnajderica sam postala u 15. godini. Šijem i danas na "singerici", održavam porodičnu kuću Hadživukovića. Imam sina u Beogradu iz razvedenog braka. Neoženjen je, a kad će i hoće li se ženiti, ne zna se - kaže Mira Hadživuković Jelić.
Za ovu kuću je, kaže, vežu uspomene iz detinjstva provedenog u naselju Ćerezluk, iznad crkve Svete Trojice, izgrađene pre više od 150 godina.
MUZEJ U SPAVAĆOJ SOBI
- OVDE u kući imam i sada porculansko posuđe, čaše, razne rukotvorine, sadžake za peku i na stotine fotografija iz tog vremena. Sve je smešteno u spavaćoj sobi mojih dede i bake, pa soba pomalo liči na muzej. Bar će tako ostati za mog života - kaže baka Mira.