Banjaluka: Nikla štikla od dva metra
05. 04. 2016. u 07:12
Fabrika obuće "Bema" iz Banjaluke digla spomenik cipeli, u čast majke i supruge, simbola rada i zanata. Postavljena ispred fabrike, podstrek je porodici i motiv za veću pažnju domaćoj proizvodnji
U ČAST domaćoj proizvodnji, ženi koja je hranitelj porodice, kao simbol rada i zanata, Tvornica obuće "Bema" podigla je spomenik štikli!
Na crvenu štiklu, visine oko dva i širine oko tri metra, postavljenu ispred fabrike, gotovo da niko u poslednje vreme nije ostao ravnodušan. Ona je, tvrde zaposleni u fabrici, jedinstven spomenik u celoj Evropi, a možda čak i u svetu, a simboliše rad, podstrek porodici kao osnovnoj jedinici društva i motiv za veću pažnju domaćem proizvodu.
- Više od deceniju postojanja nastojimo da pokrenemo obućarski zanat, unapredimo domaći brend i na taj način stimulišemo radnika za formiranje i širenje porodice. S obzirom da je velika većina našem krajnjeg proizvoda upravo ženska obuća, otuda i ideja da spomenik bude izgrađen baš u vidu ženske, crvene štikle! U našem preduzeću zaposleno je oko 1.250 radnika, u dva pogona, većem banjalučkom i manjem mrkonjićkom. Godišnje proizvedemo oko 2,5 miliona pari obuće, mesečno oko 10.000. Štikla pre svega izražava vid zahvalnosti majkama i suprugama koje su radeći u našem kolektivu postale hraniteljke svojih porodica - istakao je za "Novosti" direktor "Beme" Marinko Umičević.
U prilog pomenutoj simbolici štikle, kao sinonimu majke hraniteljke, stoji i podatak da je unutar fabrike, za nešto više od deset godina postojanja, sklopljeno 89 brakova i rođeno 79 dece. Umičević, izuzetno poštovan od strane celog kolektiva, imao je čast čak 28 puta da bude kum i 22 puta žirant!
- U početku su žene radile povremeno, honorarno ili na satnicu, a onda su, stičući godine staža u našem kolektivu postajale hraniteljke celih porodica - kaže Umičević, istučući da će spomenik biti zvanično završen, otvoren i poklonjen Banjaluci 22. aprila, na Dan grada.
Osim podsticaja domaćoj proizvodnji, "Bema" je naširoko u regionu prepoznatljiva u javnosti kao mesto bez predrasuda, pa je zaposleno nekoliko desetina osoba sa invaliditetom i ratnih vojnih invalida, odnosno članova njihove porodice.
Jedna od njih je i Biljana Nedić, devojka koja je od rođenja u kolicima, ali već sedam godina jedan od istaknutijih radnika tvornice.
- Kad sam tek počela da radim jedno vreme sam bila u proizvodnji, danas sam u administraciji. U tom trenutku to je bio jedini posao koji sam mogla dobiti. Sedam godina sam već tu i mogu slobodno reći da sam prezadovoljna tretmanom koji sma ovde dobila. Tim više što je u današnje vreme jako teško naći posao, a pogotovo osobama sa invaliditetom, jer gotovo da ne postoji poslodavac koji to neće posmatrati kao otežavajuću okolnost - istakla je Nedićeva.
Dugogodišnji saradnik tvornice je i ratni vojni invalid Igor Ignjatović, inače i kapiten košarkaškog kluba invalida čiji je osnivač upravo "Bema":
- Sa Umičevićem sam se upoznao u košarkaškom klubu, ali s obzirom na to da sam u tom momentu od države dobijao invalidninu, nije me mogao zaposliti, ali zato jeste moju suprugu Dejanu, koja je bila u stalnom radnom odnosu devet i po godina, a ja sam ostao u formi redovnog saradnika.