Nose lendonijer, brejser i čizme koje sami šiju, sami prave oklope i kuju mačeve i buzdovane: Oni su družina Crni medved iz Jagodine i neguju viteštvo

Z. Gligorijević

27. 11. 2019. u 17:00

Postoje više od pet godin i imaju tridesetak članova iz cele Srbije od 16 do 45 godina

Носе лендонијер, брејсер и чизме које сами шију, сами праве оклопе и кују мачеве и буздоване: Они су дружина Црни медвед из Јагодине и негују витештво

Foto Z.Gligorijević

NEKI od njih su odrasli u "parkiću između zgrada" igrajući se vitezova drvenim mačevima i oklopima od kartona. I sada vežbaju na istom mestu, a u rukama su im originalne replike srednjovekovnih mačeva, buzdovana, sekira... Reč je o Viteškoj družini "Crni medved", koja postoji više od pet godina, koja ima tridesetak članova iz cele Srbije od 16 do 45 godina.

- Sve što imam na sebi, sam sam napravio. Lendonijer (pojas), brejser (ojačanje za ruku za streličarstvo), torbicu, kaiš i čizme sašio sam od kože. Kožu za lendonijer sam ručno šio voskiranim koncem s dve igle. Bilo je veoma teško, jer ima mnogo šavova. Od kada sam nabavio "singericu", mnogo je lakše - kaže čelnik "Crnih medvedova" Mitar Antić i dodaje da su ga podučavali obućari, otac Zoran, stric Nebojša i kum Sima, ali je najviše naučio na netu.


Najteže mu je da uradi čizme, jer svaki model ima drugačiji kroj i zato što moraju da se urade precizno, po nozi svakog čoveka. Moraju da budu knap da noga ne bi "plivala", jer to otežava hodanje.

- Oklopari iz Beograda naučili su me i tom zanatu. Kupim lim razne debljine, isečem ga, pa ga čukam da dobijem formu. Prvo grubo, a onda ga peglam. Najteže je segmentiranje zbog čega delovi moraju da se prave tačno u milimetar. Okloparstvo je delom zanat, umeće pravljenja, ali oklopar mora da bude i istoričar, pogotovu kada se radi rekonstrukcija, jer predmet mora da bude identičan originalu. Reprodukcija traži generalnu tačnost - smatra Mitar.

Jovan Jovanović, koji izrađuje originalne replike srednjovekovnog oružja od čelika, poput noževa, mačeva i helebarde, takođe misli da ništa nije teško da se napravi, ali je teško da se sastavi. Oružje koje je pravio članovima družine, izdržalo je mnoge bitke, pa i "Bitku nacija".

- Najteži mač (2,3 kilograma) koji sam napravio je dvoručni, ali je najteže praviti mačeve iz 17. veka, takozvane rapire, jer su tanki i kompleksni. Moraju da budu dobro okaljeni, ali da ne puknu, da budu elastični a čvrsti. Naročito je važno da basket hilt (korpa oko šake) bude dobro uklopljen - veli Jovan.

Foto Z.Gligorijević

Lazar Stevanović, koji sprema master iz ekonomije, svoju repliku britanske odeće iz 14. veka sašio je sam. Jedino mu je šnajderka sašila ogrtač. Pošto sve sami finansiraju, morali su, kaže, da nauče da šiju i prave oružje.

- Ovo je garderoba niže vlastele, ili savetnika više vlastele. Crvena i ljubičasta boja su u srednjem veku bile najskuplje, pa su je imali samo bogatiji. Dugmad na dabletu je pozlaćena, a njihov broj pokazivao je status na društvenoj lestvici - objašnjava Lazar.

Miloš Simić i Jovan Jovanović odmeravaju snagu, Foto Z.Gligorijević

OSTALA ZANIMANjA

Članica družine "Crni medved" je i blogerka i fotograf Suzana Bogdanović, a pridružila im se zato što su veoma ozbiljni i posvećeni onome što rade.

- Ja se borim perom. Pisar sam i završavam administrativne poslove, što je u srednjem veku bio logotet, koji je po funkciji bio visokopozicioniran u društvu. Počeo sam da učim i kaligrafiju - kaže pravnik Nenad Nikolić.

Mašinski tehničar Miloš Simić organizuje sportske treninge, a ugostitelj Vladimir Stojičić medijski predstavlja družinu, osmišljava opremu i bavi se njenom optimizacijom za borbe.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije