UMESTO DA SE PRERADI I IZVEZE, ZAVRŠI NA DEPONIJI: Pale tone vune jer je niko neće
02. 07. 2019. u 22:02
Braća Almir i Nazim Tahirović svake godine na Pešteru i okolini ošišaju više od 25.000 ovaca. Umesto da se prerađuje u našoj zemlji ili izvozi, runo uglavnom završi na deponiji ili u jami
Braća Almir i Nazim Tahirović
SVAKE godine, od 15. marta do 15. jula, braća Almir i Nazim Tahirović, iz Raždaginje, na Pešteru, specijalnom "električnom mašinom" ošišaju po 25.000 ovaca. Šišanje svakog grla, koje obično traje nepun minut, naplate po evro, a bude dana kada kroz njihove ruke prođe i po 300, pa čak i 400 ovaca. Duša ih, kažu braća, boli što se gro ošišane vune odmah spaljuje...
- Petnaest godina smo u ovom poslu. Ranije su se ovce šišale ručno, makazama, što je bio težak i mukotrpan proces. Stočari su se baš mučili. I sada je naporno, ali je mnogo lakše, jednostavnije i isplativije nego ranije. A čak je i ovcama sigurno prijatnije, jer se sve završi brzo i bez "mučenja", pa se i ne bune - priča majstor Almir, i dodaje da na Pešteru ovce šiša još samo njihov komšija Fikret Cucak, koji takođe ima pune ruke posla.
Osim na Pešteru, gde žive i gde je stočni fond najbrojniji, ovce šišaju i u užičkom kraju, po Zlataru, na severu Kosmeta i na Goliji. Objašnjavaju nam da je tokom šišanja potrebna snaga, maksimalna koncentracija i laka ruka.
- Stočari su zadovoljni kako radimo, jer je svako naše šišanje brzo i kvalitetno, a nadamo se da ćemo se ovim poslom baviti još dugo - kaže Nazim Tahirović. - Nekada je vuna bila bogatstvo. Od pešterske vune tkali su se vrhunski ćilimi i pleli topli džemperi. Ali, sada je sve to zamrlo. Na Pešteru vunu više niko ne otkupljuje, ne znamo šta ćemo sa njom, pa je najčešće odmah odvozimo u specijalne jame, polivamo benzinom i palimo.
Pročitajte još - Vuna propada, Englezi jedini spas
- Samo manje količine čuvamo i sušimo, ali i to na kraju bacimo - uključuje se u razgovor stočar Jusuf Dacić, iz sela Bioci, na centralnom Pešteru, vlasnik stada od 500 ovaca.
On i drugi pešterski stočari pamte vreme kada je pešterska vuna otkupljivana i izvožena za Englesku, gde je uglavnom korišćena za tkanje tepiha.
- Bar smo mogli da pokrijemo šišanje. Ovako, braći Tahirović, koji stvarno vrhunski obavljaju posao, svake godine moram da platim 500-600 evra, a onda vunu bacim. Loše ide i otkup jagnjadi, pa je teško opstati na Pešteru - naglašava Dacić.
Jusuf Dacić
.jpg)
NEMA FABRIKA
PEŠTERSKE tkalje bile su poznate širom sveta, a samo u PIK "Pešter" radilo ih je oko 3.000. Pešterski ćilimi stizali su i na carske dvorove. Sada tkaju samo starije žene, koje koriste obrađenu i kvalitetniju vunu, mahom poreklom iz Australije, dok pešterska vuna neprerađena propada.
Маре Србин
02.07.2019. 22:26
Још један делић пропадања нечег корисног и лепог од природе.Жал...
Почећемо да напредујемо када држава почне да помаже обичном вредном човеку. Све дотле само тихо клизимо у провалију.
Пре пар дана сте дали прилог о фарми крава на води у Ротердаму. Шта би они дали за природна богатства која ми имамо, и да ли би дозволили да се драгоцена вуна не искористи? Али, шта је ту је и не може да нам сване пре зоре.
Ima se Moze sea sa druge. Strane kuka se!
Вуна је за класу бољи изолациони материјал од свега другог познатог човеку! То изгледа никоме не значи ништа и ништа неће ни учинити да се унапреди стање. Шта раде људи у ратним истраживачким установама?
Komentari (6)