Vidovdanske svečanosti: Život kao u srednjovekovnoj bajci

Zorica Gligorijević

30. 06. 2019. u 08:33

Tradicionalna smotra, u okviru vidovdanskih svečanosti, u porti manastira Ravanica u Senju kod Ćuprije. Replike oružja i opreme i igre srpskog viteškog reda Svibor privukle veliki broj posetilaca

Видовданске свечаности: Живот као у средњовековној бајци

Vitez mačem skida lubenicu sa glave "protivnika" / Foto Z. Gligorijević

REPLIKE srednjovekovnog oružja i opreme i viteške igre srpskog viteškog reda Svibor i ove godine su, u okviru vidovdanskih svečanosti, privukle veliki broj posetilaca. I sasvim je logično što se ova lepa i poučna manifestacija održava u porti manastira Ravanica u Senju kod Ćuprije, mestu koje je izvor i nadahnuće ideje viteštva.

- Ovde su mošti kneza Lazara, koji je znao koje carstvo da odabere i čija je vojska izginula braneći sve što je sveto. Zahvaljujući srpskim i ruskim vitezovima, u Oreu u Rusiji napravljen je prvi hram posvećen Svetom Lazaru. Prekjuče je obavljeno vodoosvećenje tog hrama, čiji smo kamen temeljac sa ruskim vitezovima osveštali u crkvi Lazarica - rekao je Radivoj Radulović, osnivač i čelnik Svibora, udruženja koje neguje viteški duh i način života dičnih predaka.

TAKO se živi i u njegovoj porodici, koju čine supruga Marija, kćerke Aleksandra (17) i Jovana (10) i sinovi Strahinja (12) i Bogdan (7). Deca se vaspitavaju na tradicionalni način, a svi porodično rade na očuvanju srpske viteške kulture i tradicije. Nastoje da ljude uvere u to da istinske vrednosti nikada neće proći i da je bolje pročitati dobru knjigu nego provoditi vreme na internetu.

- Mi živimo za ovakve manifestacije. Svim silama se trudim da postanem vitez. On je, pre svega, dobar, hrabar, čestit i pošten čovek, koji čuva druge od sebe, a potom i sebe od drugih. Na turnire sam išla od malih nogu. U početku je bilo teško, a zahvate, odbranu i rukovanje oružjem vežbala sam godinama. Put do postanka viteza je težak i dug, ali kada čovek nešto voli, ništa mu nije teško - rekla je Aleksandra.

Milan Milošković, po zanimanju slikar, koji je u Sviboru već dve decenije, viteštvo vidi kao umetnost. Najpre su, kaže, počeli da treniraju srpske borilačke veštine, koje je Radivoj osmislio. Oni se, poput vitezova, mole Hristu spasitelju, a ne izlazećem suncu.

KAKO DO TITULE VITEZA Do viteške titule u Sviboru se stiže na dva načina - dugogodišnjim vežbanjem i radom ili preko podviga. Ako je, na primer, neko veoma mlad pobedio na međunarodnom takmičenju, napravio je podvig, jer se to od njega nije očekivalo. Ili, kao što je Blažo Grković iz Republike Srpske, u samoodbrani, golim rukama zadavio medveda koji ga je napao dok je pripremao kolje za ogradu.

POSETIOCI su pomno pratili njihove priče, gledali oružje i opremu, a mnogi su učestvovali u viteškim igrama.

- Ovo je borbeni čekić. Bacao sam sekiru. Naučio sam i kakvi su bili vitezovi - rekao nam je petogodišnji Luka Jeremić iz Ćuprije.


ATRAKCIJE

Svibor je nedavno otvorio viteški muzej u Beton hali u Beogradu, u kome su izloženi oprema, rekviziti i replike oružja srpskog srednjovekovnog viteza, koje prave tehnikama starih zanata. Ovladali su procesom proizvodnje svih delova opreme, koju prave od metala, kože, platna, vune i krzna.

- Prava atrakcija je srednjovekovni viteški brod, replika staroslovenskih brodova od pre 1.000 godina, na jedra i vesla, ali ima i motor, koji smo pravili sa ruskim vitezovima. Njime smo doputovali u Beograd. Preplovili smo 7.500 kilometara, sedam mora, baš kao u bajci. Pobednici smo beogradskog "karnevala brodova", a lane smo za organizaciju međunarodnog viteškog turnira dobili Zvezdu Beograda - ponosno kaže Radivoj Radulović.

Aleksandra Radulović - Foto Z. Gligorijević

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije