NEMAČKA foto-reporterka Gabrijela Senft (70) verovatno je među najzaslužnijima što se u njenoj zemlji čulo za NATO zločin u Varvarinu 30. maja,1999. godine, kada je u dva reketiranja mosta na Velikoj Moravi poginulo 10, a ranjeno 30 civila. Fotografije sa svedočenjima preživelih i članova porodica nastradalih objavljuje od 2001. godine, a knjiga "Target" sa objedinjenim potresnim pričama izdate 2015. godine, prevedena je ove godine na srpski jezik.

"Meta", kako je objasnila autorka već na koricama, predstavlja zbirku dokumenata o ratnom zločinu NATO i njegovim posledicama.

- U Srbiji sam prvi put boravila 1999, u okviru nemačke mirovne misije "Majke protiv rata". Sa masakrom u Varvarinu sam se bliže upoznala pre 18 godina, kada sam boravila ovde. Do tada iz medija nisam ništa mogla da saznam o tragediji - predočava za "Novosti" Gabrijela Senft. - Prva porodica pogođena nesrećom koju sam upoznala bila je porodica Milenković. Vesna i Zoran su tada izgubili ćerku Sanju, gimnazijalku od 16 godina. Brzo sam se uključila u tim koji je pomagao oštećenima da pred nemačkim sudovima ostvare svoja prava.

Gabrijela uverava da ima mnogo ljudi u Nemačkoj koji su bili duboko ganuti nakon saznanja o zločinu na varvarinskom mostu. I pravni zastupnici kasnije izgubljene sudske bitke koja je trajala od 2001. godine, svedoči sagovornica "Novosti", nisu mogli da shvate zašto je stari most bio vojni cilj i zašto je gađan u vreme kada je oko njega bilo više od 1.000 ljudi.

- Avioni su se vratili i gađali most još jednom... - govori Gabrijela Senft. - Teško je da se odgovori na pitanje koliko se uspelo u tome da se istina čuje. Kada se vodio sudski postupak, bila sam u različitim gradovima, govorila, predstavljala svedočanstva. Primetila sam da su to pre svega primili ljudi koji su stariji, koji su doživeli rat. Priča je doprla do njih. Mnogi su bili solidarni. U knjizi "Meta" govorim i o pomoći Nemaca, davali su novac, pomagali da se podigne tužba. U Srbiji to možda ne znaju.

PROČITAJTE I: NATO vojska u srpskim čizmama iz Pirota


Susret sa porodicama žrtava i ranjenima u Varvarinu je i na 20. godišnjicu stradanja bio dirljiv, sa pomešanim osećanjima tuge i radosti.


- Od prvog trenutka sam znala koliko su mi poklonili poverenje i srce. Ja se trudim da im uzvratim na svaki mogući način. Zajedno smo u bolu već vrlo dugo. Ostala sam sa mnogima u kontaktu, pišu mi mejlom, kontaktiramo preko "Fejsbuka", ponekad se jave i telefonom. Moji roditelji su kada je sve počelo, te 1999. bili ponosni na moj rad. Imam dva sina i dva unuka, svi su uz mene.

Gabrijela je u stalnom kontaktu sa porodicama žrtava


Izložba Gabrijelinih fotografija iz Varvarina videli su u Austriji i u Češkoj, a više od 70 izložbi bilo je organizovano samo u Nemačkoj. Da te dramatične slike nisu samo tek svedeni foto-zapisi bez duše i poruke, svedoči njena filozofija novinske fotografije, zapisana u knjizi "Meta", u izdanju RTS-a.

Gabrijela na čelu kolone rodbine poginulih ispred spomenika u Varvarinu


- Kao novinarku, ljuti me to što današnji mediji od foto-reportera zahtevaju samo tehničko umeće, a ne samostalno razmišljanje - zapisala je Gabrijela Senft.


I DANAS NA ZADATKU

GABRIJELA Senft je rođena i odrasla u Donjoj Lužici. Diplomirala je novinarstvo na Univerzitetu "Karl Marks" u Lajpcigu, a karijeru je započela u "ADN-Centralbild", novinskoj agenciji Nemačke Demokratske Republike u Berlinu. Od 1990. godine radila je kao foto-reporter u dnevnom list "Junge velt", a tri godine kasnije postaje samostalni novinar, koji piše i fotografiše za društveno angažovane pokrete, novine i izdavačke kuće. I na njenoj fejsbuk-stranici mogu se videti i njene lične fotografije iz mladosti, koje svedoče o njenom radu, ali i one iz poslednjih godina, budući da još uvek neumorno radi.

freska "Varvarinski mučenici" u lokalnoj crkvi


OBJAVILA NA STOTINE SVEDOČANSTAVA

NEMAČKA foto-reporterka pribeležila je objektivom prve susrete advokata sa 27 porodica koje su tužile Vladu Nemačke. Napravila je na stotine fotografija Velike Morave i ljudi. Obavila je na desetine razgovora sa meštanima koji su na bilo koji način mogli da osvetle zločin koji se dogodio na Svetu Trojicu pre 20 godina. Među prvim novinarima je objavila svedočanstva o patnji porodica stradalih Sanje Milenković (16), Milana Savića (24), Vojkana Stankovića (31), Zorana Marinkovića (33), Ratobora Simonovića (38) Ružice Simonovića (55), Milivoja Ćirića (66), Stojana Ristića (56), Tole Apostolovića (74) i Dragoslava Terzića (68), ali i brojnih povređenih, koji su pokušali da pomognu pogođenima u prvom reketiranju mosta.