Slađana Zarić: Nema veće časti od državnog ordena

M. DEDIĆ

13. 04. 2019. u 19:03

Autorka filma "Ratne priče sa Košara" Slađana Zarić o najavi predsednika da će je odlikovati: Shvatam to kao veliko priznanje za sve filmove koje sam do sada radila

Слађана Зарић: Нема веће части од државног ордена

Kadar sa snimanja filma / Foto RTS

PLAKALA je Srbija u utorak gledajući na RTS "Ratne priče sa Košara" i pakao kroz koji su prolazili mladi vojnici braneći otadžbinu. Plakala je i autorka Slađana Zarić, koja je u film uložila godinu i po svog života. Svaku rečenicu zna napamet, pa opet zadrhti svaki put kad vidi potresna svedočenja preživelih vojnika. I pomisli na onih 108 junaka koji su nastradali.

Kada je snimala film, u produkciji RTS i Ministarstva odbrane, samo je želela da očuva sećanje na sve one koji su se borili. I zato ju je vest da će je predsednik Aleksandar Vučić odlikovati za delo koje je napravila - zatekla.

- Zaista je velika čast, jer najviše što možete da dobijete u jednoj zemlji je da vas odlikuje predsednik - kaže Zarićeva, u razgovoru za "Novosti". - Shvatam to kao priznanje za sve filmove koje sam do sada radila, i onaj o pilotima koji su branili naše nebo za vreme bombardovanja, i onaj o Milunki Savić, i druge filmove u kojima sam otkrivala nepoznate delove naše istorije.

Tokom 14 godina, koliko je na RTS, snimila je 20 filmova. Ovaj o Košarama je, kaže, imao najviše odjeka. Milion i po gledalaca pratilo je bez daha priču emitovanu na isti dan kada je počela jedna od najtežih borbi u novijoj srpskoj istoriji. Paradoks je, primećuje, što o njoj nismo mnogo znali.

- Mnogi sa kojima sam pričala su govorili kako se na Košarama ništa nije dešavalo i da je sve to deo propagande Miloševićevog sistema - priča Slađana. - Isti ti ljudi su bili zatečeni kad su odgledali film. Mislim da je svako osetio određenu dozu odgovornosti što vojnici prolaze pored nas 20 godina a da mi to i ne znamo, niti im ijednog trenutka kažemo hvala.

Slađana Zarić

Među 70 sagovornika, u filmu su i preživeli vojnici iz Niša, Leskovca i Čačka, koji su otkrivali ono o čemu nisu razgovarali ni sa najbližima. Kopaonik, Stara planina i Vlasina su "glumili" Košare, a najteže su bile dramatizacije smrti vojnika.

- Moram da pohvalim i ekipu RTS i statiste, jer su dramatizacije bile užasno naporne - seća se Zarićeva. - Išli smo neprohodnim putevima kroz šumu, blato, sneg... Ali uveče, kad bismo došli u sobu, pomislili bismo: "Čekaj, ta deca su isto ovo prošla, a još su svuda oko njih bili rat i smrt".

Upravo su to pomislili i gledaoci, iako je u filmu, ne krije autorka, prikazano samo 30 odsto onog što su zaista proživljavali mladi vojnici. Mnogi od njih, veruje Zarićeva, imaju noćne more, ali većina se tog perioda seća s ponosom.

- U današnje vreme, kada više nema moralnih vrednosti, to deluje kao idealizam koji fascinira - kaže autorka. - Drago mi je da čujem da film već ima 350.000 pregleda na "Jutjubu", što znači da ga je veliki broj mladih odgledao. To je veoma važno, jer je ovim filmom poslata svetla moralna pouka.

RAZORNO "TEPIH" BOMBARDOVANjE

DRUGI deo ovog serijala "Ratne priče sa Paštrika" gledaćemo 26. maja, na dan početka borbe na planini kraj Prizrena.

- Teško je porediti ove dve borbe, Košare su trajale 67 dana, a Paštrik kraće, do 14. juna - priča Zarićeva. - Ali na Paštriku se desilo "tepih" bombardovanje, koje je toliko intenzivno da je nezamislivo da bilo ko može da ga preživi.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Realno

13.04.2019. 20:19

Hvala ti Slađo! Bitka na Košarama će se poistovećavati sa Kosovskim bojem. Videće Evropa da je u oba slučaja, Srbija branila hrišćanstvo,od nadolazeće islamizacije iste. Samo se bojim da ne bude kasno.

DW

13.04.2019. 21:37

Dobro što se konačno otvoreno priča o dešavanjima na srpsko-albanskoj granici 1999., ali ruku na srce film je daleko o kvalitetnog. Dosta konfuzno se prikazuju dešavanja na Košarama, skoro da se ne pominje NATO, teroristi se nazivaju OVK vojnicima...

Мико

13.04.2019. 23:28

Те 1999 имао сам 28 година и супругу у другом стању. Те проклете 1999 нисам знао ни да постоје Кошаре нити шта преживљавају ови момци. За њих сам чуо пре пар година и од тада се стидим свог живота те проклете 99-те док су ови момци хероји гинули за нас. А данас плачем сваки пут када прочитам нешто о њима или одгледам нешто и причам мојој деци ко су људи , момци , људске громаде који су сачували моју и њихову слободу, а њих 108 дало и свој живот - слава им. Поштовање онима који су хвала Богу преж