NOVOSTI U DEŽEVSKOJ DOLINI: Ponosni su na svoje Nemanjiće

Miroljub Nićiforović

08. 01. 2019. u 16:02

Pravoslavni vernici u Deževskoj dolini sa nestrpljenjem i radošću svake godine čekaju dan Hristovog rođenja

НОВОСТИ У ДЕЖЕВСКОЈ ДОЛИНИ: Поносни су на своје Немањиће

UZORNI domaćin iz Starog Rasa Miroslav Mladenović živi na pola kilometra od manastira Sopoćani, a rastao je uz "Lepog Jovana", miris tamjana, molitve i druženje sa monasima. Neizmerno voli ovu svetinju, odan je svojoj crkvi i svojoj veri, ne bi mogao da zamisli život van svog rodnog kraja.

- Privilegovani smo svi mi koji smo rođeni i koji živimo u postojini Srbije, pored Sopoćana, Starog Rasa, Petrove crkve i Đurđevih stupova. Gde god da odem, kažem da svakodnevno hodam stazama kojima su hodali Stefan Nemanja, Sveti Sava i mnogobrojni srpski kraljevi i carevi - ističe Mladenović i dodaje:

- Radujem se svakom pravoslavnom prazniku, a najviše Božiću. Sve sam spremio za badnjake, nestrpljiv sam da krenem. Dan Hristovog rođenja čekaću u mojim Sopoćanima, a potom ću u kući dočekati položajnika. Uvek je to poseban dan za mene i moju porodicu, prilika za obraćanje Bogu, za radovanje, planiranje... Od ovog Božića očekujem da nam donese mir i bolji život, a od mojih sunarodnika Srba da ostanu na ovim svetim prostorima i da se ne sele, da čuvaju svoju veru i tradiciju.


U selu Miščići, u istorijskoj Deževskoj dolini, nedaleko od rodne kuće Svetog Save, živi profesor Mirko Popovac. Presrećan je što će badnjake seći tamo gde su ih sekli Stefan Nemanja, Vukan, Stefan Prvovenčani, Sveti Sava, kraljevi Milutin i Dragutin, car Dušan Silni i svi iz loze Nemanjića. Naglašava da je Božić u Starom Rasu "drugačiji i lepši" nego u drugim delovima Srbije.

- To je posebna privilegija, dan koji se ne zaboravlja. Kad posečemo badnjake okupljamo se u porti našeg hrama Svetog Save, koji se još gradi u Deževi, nedaleko od nekadašnje Saborne crkve Stefana Nemanje - ističe Popovac.

Miroslav Mladenović

Jedino žali što je Deževska dolina, gde je stvarana srpska država i gde je svaki kamen istorija, još prilično zapuštena i neistražena.

- Od Božića očekujem da nas dodatno prosvetli, da one koji su se otuđili od Boga vrati svojoj veri, da mlade usmeri Crkvi i pravoslavlju, da ih dodatno podseti na obavezu da budu dobri Srbi i pravoslavci, ali i pošteni i dobri ljudi - ističe Lazar Sretenović, ugledni domaćin iz naselja Postenje kod Petrove crkve. Sretenovići potiču iz Sebčeva kod Sopoćana.

- Još tamo idemo u badnjake i još se svi srećemo na Badnji dan, ali se i okupljamo kod Petrove crkve. Posle svakog Badnjeg dana i Božića osećam se duhovno jačim i sve više sam privržen svojoj veri i svojoj crkvi, koje su nas održale i sačuvale na ovom trusnom delu Srbije - naglašava Sretenović.

Prof. Mirko Popovac

IDUĆI BOŽIĆ U SAVINOM HRAMU

Mada gradnja hrama Svetog Save u Deževi kasni, jer nema dovoljno novca za završetak, Srbi u podgolijskim selima veruju da će stići nove donacije, da će pomoći i država i da će Božić 2020. godine dočekati u ovoj prekrasnoj svetinji koja će biti ponos svih Srba sveta.

- Mi i sada u još nezavršenom hramu povremeno održavamo molitve, nadamo se da će ove godine hram konačno biti završen, da ćemo se radovati njegovom osvećenju i da ćemo sledeći Božić slaviti u svetinji koja nosi ime najvećeg srpskog prosvetitelja, "našeg meštanina" Rasta Nemanjića - Svetog Save. Očekujem pomoć vernika iz cele Srbije - ističe paroh deževski Ivan Jeremić.


Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (5)

Миро Марковић

08.01.2019. 19:10

Мир Божји, Христос се роди, браћо Срби из историјске Дежеве. Да тамо није свих вас, ми не бисмо смели да се ѕовемо Србима. Живели на многаја љета!

strelok

08.01.2019. 19:14

Стварно леп текст, крај препун највреднијих историјских споменика. Само једна мала исправка - Немањићи нису палили бадњак. Народ јесте, али властела сигурно није. Они су увели хришћанство у народ, а бадњак је много старији, старословенски празник, и људи који су палили бадњак у то време сматрали су се јеретицима. То је тек мнооого касније уведено у цркву.

др Милан Лекић

09.01.2019. 00:12

Свети Сава рођен је у Котору главном граду средњевековне Србије 1174., а не у селу ван свих путева, коме су машта једног београдског учитеља (Тихомир Чумић) и његова усмена конструкција приче „Венчани прстен“ дали име Миш(ч)ићи, а Владимир Ћоровић све то прогласио легендом (објављено у књизи М. Милојковића „У Тами благо“ 1927). Преци Немањића су из Захумља, са Неретве (Дубровачки Грбовник). Чукунђед Стефан Војислав рођен у Луки, прадјед Радослав и отац Деса сахрањени у Поповом пољу, Требиње.

др Милан Лекић

09.01.2019. 10:19

@др Милан Лекић - Првобитну, кнежевску Србију, „Срба Далмата“ (Вишеслав, Властимир, Ст. Војислав), од 7в. чине Далмација, Захумље, Босна и Травунија. Рас је гранична област,жупа, коју су Срби освојили најкаснијје, на почетку 12. века. Немања велики кнез српски Далмације, Захумља, Босне, Травуније, Диоклије и Раса „великожупанске дворе“ из Стона и Благаја сели у Котор (1166-1196). Сва тројица синова Немањиних Стефан, Вукан и Сава рођени су у престоници Котору - географском средишту државе од Зрмање до реке Рашке

др Милан Лекић

09.01.2019. 17:21

Немања је постао жупан Рашки (1147-1166), и тада је у 30г. крштен у ц. Св Петра (у то време, деца нису крштавана - Тертулијан). Отац му Тихомир/Деса и брат Мирослав 1150. зидају у то време Богородицу Мљетску, Св. Стефана у Дријеви и Св. Петра и Павла у Поповом Пољу (а не Бијелом пољу). Св. Сава добија аутокефалност Српске цркве 1219. и крунише брата Стефана круном из Цариграда по источном обреду (Л. Ранке, Историја... 1827). У Котору је одржана световна церемонија крунисања уз гусле...