ŽIVE U PRESTONICI I NEMAJU STRUJU: Mihajlovićima život prolazi u mraku

Š. MAROVIĆ - A. KLISURIĆ

29. 12. 2018. u 18:28

Petočlana porodica živi u trošnoj kući bez struje na Makiškom polju kod Ade Ciganlije. Branislav: Kucali smo na mnoga vrata, dobijali obećanja, ali malo ko nam je pomogao

ЖИВЕ У ПРЕСТОНИЦИ И НЕМАЈУ СТРУЈУ: Михајловићима живот пролази у мраку

Mihajlovići ispred trošne kuće Foto P.Milošević

NAJVIŠE me boli što nam deca idu na spavanje već u šest po podne, umesto da gledaju televiziju kao sav ostali svet. Kucali smo na mnoga vrata, ali bezuspešno - tužnim glasom priča, za "Novosti", Beograđanka Biljana Mihajlović (62), koja sa suprugom, sinom i dve ćerke živi u trošnoj kući bez struje na Makiškom polju u blizini Ade Ciganlije.

Petočlana porodica jedva sastavlja kraj sa krajem. Sin i mlađa ćerka imaju smetnje u razvoju, ali najveći problem sa kojim se Mihajlovići suočavaju jeste nedostatak električne energije. Iako nehigijensko naselje, koje je najbliže njihovom domu, ima struju, napon do njih nikad nije došao. Obećanja da će problem biti rešen dobijaju pred svake izbore, ali posle ih, kažu, svi brzo zaborave.

- Ovo je moja porodična kuća, u kojoj sam rođen i odrastao. Tu su odrastala i moja deca, u uslovima bez struje i vode. Pre nekoliko godina smo priključeni na vodovodnu mrežu, ali i dalje smo uskraćeni za struju, pa smo primorani da koristimo sveće - razočarano priča domaćin kuće Branislav Mihajlović (63).

Ova skromna i poštena porodica, koja je na rubu egzistencije, pokušava svojoj deci da obezbedi minimalne uslove za život, iako su im primanja simbolična.

- Od penzije koju dobijam, osamdeset odsto novca ode na ratu za kredit, koji sam podigao kako bih dobavio nešto nameštaja i ugradio vrata i prozore. Socijalnu pomoć, koju prima ćerka, koja ima mentalnih problema, nedovoljna je za kupovinu svih lekova koji su joj potrebni, a kamoli za nešto više - kaže Branislav.

ZA BOŽIĆ SAMO JEDNA ŽELjA BOŽIĆ je praznik kome se Mihajlovići najviše raduju, jer je to jedan od retkih dana kada je čitava familija na okupu, i kada se brige zanemare. Nadaju se da će sledeće okupljanje za ovaj veliki hrišćanski praznik provesti u osvetljenom domu, i da će im snabdevanje električnom energijom konačno biti obezbeđeno.

Mihajlovići nemaju ni kupatilo. Moraju da greju vodu i da se snalaze za kupanja i pranja veša. To posebno potresa Biljanu, možda i više od nemaštine u kojoj se nalaze.

- Najviše brige imam oko ćerke Svetlane (28), koja ne može da obavlja osnovne životne potrebe bez nečije pomoći. Starija ćerka radi i novčano pomaže koliko je u mogućnosti. Očajna sam, srce mi se cepa kada vidim da i komšijska deca iz nehigijenskog naselja imaju bolje uslove za život od nas - priča Biljana.

Branko je radio kao stražar na obližnjem objektu, ali je pre dva meseca dobio otkaz. Sada se snalazi tako što sakuplja i prodaje sekundarne sirovine, u čemu mu pomaže i sin Miloš (23).

- On je vredan i dobar momak. Išao je u specijalnu školu, koju je završio odličnim uspehom. Završio je i zanat, a sada ću da ga prijavim na biro - ističe Branislav. - Nema kome se nismo obratili za pomoć. Od gradskih do opštiniskih službi, raznim firmama i kompanijama, kao i pojedincima. Pomoć smo dobili nekoliko puta, u vidu novca ili nekog komada nameštaja, ali je to sve bilo kratkoročno.

Njihovim mukama kao da nema kraja. Lopovi su im nedavno ukrali ovce, a psi lutalice podavili kokoške koje su čuvali u šupi. Kažu da im je svaka pomoć dobrodošla, a svi koji žele da pomognu ovoj porodici, novac mogu da uplate na žiro-račun 275-0010953013951-62, Slađana Mihajlović, Bore Stankovića 2, Makiš.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

alfa...!

03.01.2019. 20:36

To je moguće samo u Srbiji i to u 21.veku,isto tako u bivšoj prestolnici Srbije i dan danas nema sanitarija u pojedinim lokalima...