Beograđanin vratio Kalemegdanu sfingu staru pet vekova

Zoran NIKOLIĆ

25. 11. 2018. u 22:02

Skulptura koja je bila "zagubljena" decenijama, ponovo "kod kuće", u Donjem gradu. Milan Vasiljević pronašao predmet 1974, nije znao njegovu vrednost. Nikolića zamolio za savet, a "Novosti" ga povezale sa arheolozima

Београђанин вратио Калемегдану сфингу стару пет векова

Foto Z, Jovanović

JEDNA sfinga je ponovo našla svoje mesto na Beogradskoj tvrđavi, ugnezdivši se među svoje savremenike, stare oko pet vekova.

Ovo nije početak neke naučnofantastične priče, već pripovest o staroj skulpturi srednjovekovnog grada, koja je stigla u svoje "rodno mesto".

Zaslužni za ovu priču su Milan Vasiljević Buca i Siniša Nikolić. Prvi je pronašao skulpturu pre više od četiri decenije, a drugi je pokrenuo ideju da sfinga bude smeštena tamo gde joj je i mesto. Treće su, dabome, "Večernje novosti" koje su posredovale da se pripovest završi na srećan način.

- PRIČA počinje sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, čini mi se da je to bila 1974. godina - kaže Vasiljević, inače rođeni Beograđanin, ili Paviljonac, kako vole da se predstave lokalpatriote njegovog tipa. - Mi smo često odlazili na Kalemegdan i Beogradsku tvrđavu. Bilo je to romantično mesto, a opet, prepuno uraslih skrovišta, prastarih predmeta i prilično zapušteno u to vreme. Ipak, dobro pamtim miris behara kada procveta sve drveće u Donjem gradu. Često smo išli tamo sa devojkama, da na njih ostavimo lep utisak.

Te godine je naš junak često obilazio svoju kalemegdansku trasu. Spuštajući se ka Donjem gradu i Barutani, čak je upao u rupu koja mu se otvorila pod nogama, pa se do struka našao u zemlji. Na dnu naprasno otvorene rupe, pod nogama je osetio nekakav čudan predmet i video da se radi o kamenoj sfingi. Mladalačka želja i momačka snaga lako su ga ubedile da skulpturu odnese kući.

- Prošle su od tada mnoge decenije - uz osmeh kaže Buca. - Nisam znao da li ovaj predmet ima bilo kakvu vrednost, mislio sam da je puki suvenir koji me je sećao na mladost, dok nisam stupio u kontakt sa Sinišom Nikolićem, administratorom jednog sajta na internetu. Videvši čime se njegovi prijatelji bave, zamolio sam ga za savet, a on me je uputio ka "Novostima".

NOVO LICE POSLE radova koje su sproveli Austrijanci tokom svoje vlasti u gradu, od 1717. do 1739. godine, grad i Beogradska tvrđava dobili su novi izgled. Neke od starih prikaza i karata pokazuju kako je utvrđenje nekada izgledalo, podeljeno na Gornji i Donji grad.

PROČITAJTE JOŠ - Beogradska mumija čeka goste

Naš list ih je povezao sa Arheološkim institutom, koji je najmerodavnija institucija za procenu ovakvog predmeta.

Tako je Milan Vasiljević Buca, posle četiri i po decenije, opet počeo da se "šunja" Donjim gradom. Ovog puta sa velikom potrebom da "dopriča" svoju pripovest.

NAUČNI savetnik Arheološkog instituta dr Marko Popović prvi je video skulpturu kada smo je doneli. Prema njegovoj proceni, to je verovatno srednjovekovna plastika, možda ukras sa crkve iz 15. veka koja se nalazila u Gornjem gradu".

- Ova kamena sfinga je očigledno dospela na prostor Donjeg grada, u blizini silaska ka Velikom barutnom magacinu tokom prve barokne rekonstrukcije u 18. veku, koja je otpočela oko 1720. godine - kaže dr Popović. - Skulptura je pre toga bila u požaru, jer se jasno vide tragovi nagorevanja na njenom prednjem delu.

Milan Vasiljević Buca u Donjem gradu


Rekonstrukcija Beogradske tvrđave, o kojoj govori dr Popović, potpuno je izmenila dotadašnje lice utvđenja. Kako podseća iskusni arheolog, gornji deo u okolini Pobednika i zgrade Zavoda za zaštitu spomenika, tada je potpuno drugačije izgledao.

- Austrijskim radovima su praktično uništeni svi srednjovekovni, ali i stariji slojevi Gornjeg grada - podseća dr Popović. - Građa i šut su bacani nizbrdo, pa su tako formirani slojevi u kojem je, eto, pronađena i ova sfinga.

U ARHEOLOŠKOM institutu dočekali su nas, pored dr Popovića, i dr Vesna Bikić, dr Ivan Bugarski i dr Stefan Pop Lazić. Kada je Milan Vasiljević Buca doneo "svoju" sfingu, videli smo srdačan osmeh iskusnih naučnika.

Dr Marko Popović u Arheološkom institutu / Foto Z, Jovanović


Možda bi ove posvećenike i zaljubljenike u Beograd trebalo češće nasmejati na ovaj način. Mnogi sugrađani negde čuvaju zaboravljene predmete za koje i ne znaju pravu, duhovnu vrednost, a potomstvu bi, verovatno mnogo značili.

Naš Buca je to umeo da proceni

KAKO JE SUD "ZATVORIO KRUG"

NA pitanje koje smo uputili arheolozima, da li su ovakvi gestovi česti, naučnici uglavnom odrečno odmahuju glavom.

- Sećam se jednog davnog događaja, kada smo radili iskopavanja i pronašli smo jedan dragocen gepidski sud, sa interesantnom ornamentikom - seća se dr Popović. - Dok se još sušio, posle iskopavanja, nestao je. Posle nekoliko godina došao nam je jedan čovek u muzej, koji je želeo da pokloni različite predmete koje je godinama skupljao. Odjednom je isti sud ponovo zablistao pred našim očima. A, njegovo sećanje je govorilo kako je posudu kupio od nekih momaka u vreme kada je tražio stare predmete u Ritopeku. Eto, tako se tada zatvorio krug i putovanje jednog neobičnog suda, baš kao što se to dogodilo i sada.

Panoramski prikaz ratišta tokom opsade Beograda iz 1688. godine


SINIŠA I SAJT

IDEJA da kamena sfinga bude vraćena kući potekla je iz razgovora glavnog junaka ove priče sa Sinišom Nikolićem, koji upravlja sajtom beogradispodbeograda.com.

Kada se Buca poverio čoveku za kojeh je procenio da njega treba da ima poverenja, Nikolić se potrudio da ga poveže sa "Novostima" i Arheološkim institutom.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Milica

26.11.2018. 05:34

Drzava bi trebala da stane na put divljim arheolozima koji unistavaju sve sto stignu. Postoji zakon, al se ne primenjuje. Ej, pa arheolozi amateri imaju svoju kancelariju u Cacku u strogom centru grada??!!! Lep epilog price, al drzati neki predmet 40 godina - nije nego.

Jovan Plemeniti

27.11.2018. 01:01

Šta je čekao 40 godina da vrati? I, vidi ti sad, Buca junak! U nekim srećnim zemljama, za ovako nešto se robija 40 godina.