ŽUTI AUTOBUS SRPSKOJ DECI JEDINI PREVOZ: Dokumentarac Radmile Vulićević o đacima u enklavama na Kosmetu
22. 10. 2018. u 20:02
Film je sniman više od godinu dana, traje četrdeset minuta; Nesvesni svoje teskobe, učenici su najčešće tako veseli i nasmejani
Žuti autobus koji prevozi srpske đake, Radmila Vulićević / Foto D. Zečević
ŽUTI autobus je svedok sudbina i odrastanja mnogobrojnih generacija đaka na KiM. Taj autobus je već dvadeset godina svedok znatnog dela života učenika koji žive u drugačijim uslovima od svojih vršnjaka u drugim sredinama. Bila sam u situaciji da posmatram te autobuse koji se kreću u Gračanici, Lapljem Selu i selima u centralnom delu Kosova, da vidim grupe đaka koji u pet ujutru ili u podne čekaju jedini autobus, jer znaju da sledećeg neće biti.
Ovim rečima Radmila Todić Vulićević, književnica iz Prištine, autor dokumentarnog filma “Žuti autobus”, koji je promovisala u Gračanici, objašnjava suštinu priče u dokumentarcu. Svesna toga da učenici u enklavama na KiM zavise od “žutih autobusa”, podseća na mnogobrojna kamenovanja srpske dece, odnosno polupana stakla na ovim autobusima.
- Svesna nemoći vozača da išta promene, ali i učenika koji su, nesvesni svoje teskobe, uvek veseli i nasmejani, bila sam svedok situacija kada majstori nisu stizali da na vreme zamene stakla na tim autobusima, pa je bilo dana kada su se đaci vozili u autobusima s razlupanim staklima - nastavlja autorka filma.
Dokumentarni film je sniman više od godinu dana, najviše zbog toga što đaci nisu želeli da govore, iako odrastaju u neuporedivo težim uslovima nego njihovi vršnjaci iz drugih delova zemlje.
- Moja impresija je da su deca stidljiva, nerado staju pred kamere, i zato sam među njima imala malo sagovornika. Ali to je karakteristika naše kosovske dece, koja žive vrlo stegnuto zbog nedostatka slobode, ali koja zapravo nisu svesna za šta su sve uskraćena tokom svog školovanja i odrastanja - dodaje autorka četrdesetominutnog dokumentarnog filma urađenog bez finansijske pomoći.
PROČITAJTE JOŠ: KiM: "SOS" i za enklave
Ideja za snimanje dokumentarca poklopila se sa željom mladog studenta iz Gračanice Živojina Andrejevića, da amaterskim foto-aparatom snima kadrove na ulicama srpskih sredina na KiM.
- I pored njegovog entuzijazma, kamera nije bila pogodna za snimanje filma, tako da nam je Dom kulture u Gračanici posudio profesionalnu kameru. Prezentovanje filma očekujemo širom zemlje i u inostranstvu. Snimali smo čitave školske godine, jer sam želela da uhvatimo i one kadrove kada deca na mrazu u cik zore stoje na mestima gde će autobus stići, i to samo taj, jedan jedini žuti autobus, na koji ne smeju da zakasne, jer drugi autobus neće doći - pojašnjava Radmila Vulićević, raseljeno lice iz Prištine, poznata književnica s Kosmeta, koja je do sada izdala tri knjige, dve zbirke pesama, jednu etnografskih zapisa, zbirku priča za decu, zapis u vremenu bombardovanja, dok je njenu knjigu “Kosovo i Metohija - imanje i nemanje” preporučio Dobrica Ćosić.
DONACIJA "LASTE"
FILM “Žuti autobus”, prema rečima autorke, predstavlja prikaz dostojanstvenog trpljenja i opstajanja Srba na Kosovu. Radmila je zahvalna “Lasti”, koja je donirala nekoliko autobusa.
Osam autobusa svakodnevno tokom školske godine iz 22 sela prevozi đake do školskih centara u nekoliko sredina na centralnom KiM, a koji svakog dana pređu 1.036 kilometara. Zapravo, postoji osam autobuskih linija koje u istom momentu kreću ka osam različitih strana prevozeći 1.500 učenika.