MISTERIJA IZA ZIDINA: Hotel Luks znao tajne, od Jesenjina do Tita
16. 10. 2018. u 21:00
Malo ko od prolaznika glavnom Moskovskom ulicom zna šta sve skrivaju zidine čuvenog zdanja. Velika cirada decenijama pokriva fasadu nekadašnje Kominternine "gostinice"
MOSKVA - OD STALNOG DOPISNIKA
ČUVENI hotel "Luks" u centru Moskve, u kome je nekada živela komunistička elita iz raznih zemalja, ponovo je u centru pažnje. Milijarder Mihail Gucirijev odustao je od rekonstrukcije starog hotela, kome su slavu doneli rukovodioci Kominterne i drugi crveni revolucionari, pa će zaštitna cirada i dalje ostati na fasadi zgrade u Tverskoj ulici broj 10. Umesto planiranog "Hiltonovog" hotela, tamo će doći neki drugi investitor, koji bude spreman da plati od 50 do 70 miliona dolara.
Malo je prolaznika koji dok idu Tverskom ulicom ka Crvenom trgu znaju šta se nalazilo u zgradi na broju 10, koja je godinama skrivena skelama.
Lepu zgradu je projektovao Mitrofan A. Arsenjev, a vlasnik je bio Dmitrij Filipov iz "dinastije" pekara Filipovih. Oni su bili na glasu pa su po njihova peciva i hleb dolazili iz raznih krajeva Moskve. Posao im je išao odlično pa su 1911. godine otvorili i hotel, kome su dali ime "Francuska". Posle Oktobarske revolucije 1917, hotel je bio nacionalizovan i dobio je novo ime "Luks".
Interesantno je da je u njemu 1919. živeo čuveni pesnik Sergej Jesenjin. Tadašnja adresa je bila Tverska 36, a 1933. ulica je promenila naziv pa se sve do raspada SSSR zvala po čuvenom piscu Maksimu Gorkom.
Sergej Jesenjin

Pročitajte još - Moskva kontroliše Tita
U njemu su počeli da žive komunisti iz različitih zemalja sveta, koji su dolazili na kongrese i sastanke Kominterne, kao i viđeniji emigranti. Hotel "Luks" je 1953. promenio ime u "Centralna". Bio je hotel sa dve zvezdice, pa je 2007. ambiciozno moskovsko rukovodstvo na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom Jurijom Luškovom odlučilo da se hotel restaurira i dobije pet zvezdica. Po projektu je hotel trebalo da sačuva istorijsku fasadu zgrade. Hotel je tada kupila grupa "Unkor" novopečenog bogataša Borisa Ivanišvilija koji je kasnije postao premijer Gruzije. On je obećavao da će stari hotel preurediti u raskošni "Mandarin orijental" do 2011. Ali kada je Ivanišvili počeo intenzivno da se bavi politikom, prodao je hotel Gucirijevu, rodom iz Ingušetije.
U vreme dok je "Luks" bio hotel Kominterne, u njemu je živelo najviše Nemaca među kojima je bio i Valter Ulbriht, generalni sekretar CK. Navodno je on kasnije bio inicijator gradnje Berlinskog zida. U "Luksu" je živeo i Vilhelm Pik, prvi predsednik Istočne Nemačke, jedan od osnivača nemačke KP i jedan od rukovodilaca Kominterne. Tu je stanovao i Ernst Telman, jedan od najvećih Hitlerovih protivnika u nemačkom Rajhstagu, pa Herbert Vener, koji je posle rata zauzimao visoke funkcije u Nemačkoj, kao i Ernst Rojter, koji se još do Drugog svetskog rata razočarao u Staljina, pa je posle rata postao socijaldemokrata i bio gradonačelnik Berlina.
U istom zdanju živeo je i legendarni obaveštajac Rihard Zorge, sa agenturnim pseudonimom Ramzaj. Otac mu je bio Nemac, a majka Ruskinja. U Moskvi su ocenili njegove sposobnosti i poslali ga da u inostranstvu organizuje špijunsku mrežu za NKVD.
Lucija Bauer

U Japan je stigao kao nemački novinar jer se po zadatku učlanio u nemačku nacističku partiju. Zorge je javio Moskvi tačan datum nemačkog napada na SSSR. Obavestio je Moskvu i da će Japan da napadne SSSR 14. septembra 1941.
Japanci su ga otkrili zbog pojačanog broja radio-
-veza. Dobio je poruku da se krug sužava i umesto da je "zapali", on ju je zgužvao i bacio na ulicu, što je primetio policajac koji ga je pratio. Zorge je uhapšen 18. oktobra 1941, a Japanci su ga obesili 7. novembra 1944. Za zasluge u obaveštajnoj službi odlikovan je mnogo godina posle Staljinove smrti.
Jedan od gostiju "Luksa" je bio i Ču En Laj, prvi predsednik vlade Kineske Narodne Republike, kao i Ho Ši Min, prvi predsednik Severnog Vijetnama.
Iz bivše Jugoslavije najpoznatiji gost "Luksa" bio je Tito. On je stanovao u sobi 275, na četvrtom spratu. Na recepciji je upisan kao Fridrih Fridrihovič Valter, jer je Tito imao mnogo konspirativnih imena.
Slobodno vreme Tito je provodio u šetnji po Moskvi. Tada se upoznao sa rukovodiocima Kominterne Georgijem Dimitrovim, Palmirom Toljatijem... Staljina je prvi puta video na Sedmom kongresu Kominterne.
Tito se u Moskvi u jesen 1935. upoznao i zbližio sa mladom Nemicom Johanom Kenig. U proleće 1936. stigao je u Moskvu da raščisti račune sa dotadašnjom suprugom Pelagijom Belorusovom o kojoj se brinula partija. Titu su partijski drugovi javili da nije dobra majka i da ne brine o sinu Žarku. Ispričali su mu i da je imala ljubavnu vezu sa jednim saradnikom Kominterne, što je ona poricala. Tito, Pelagija i Žarko su živeli dva meseca u "Luksu". Njihov brak je razveden 19. aprila 1936. Kasnije je ona bila hapšena u vreme kad su se posvađali Staljin i Tito.
Tito sa prvom ženom Pelagijom i sinom Žarkom
U "Luksu" je, pod pseudonimom Lucija Bauer, živela žena Ernsta Volfvebera, jednog od rukovodilaca nemačke komunističke omladine, koga su nacisti osudili na 15 godina zatvora. Da bi zaštitili njegovu suprugu, prebacili su je u Moskvu gde je radila u aparatu Kominterne pod imenom Elza Lucija Bauer. Tada je imala 21 godinu, a Tito 43. Kod istog matičara koji ga je razveo od Pelagije Tito se pod imenom Fridrih Valter venčao 13. oktobra 1936. sa Lucijom Bauer. Posle samo tri dana otišao je za Beč, pa u Pariz, sa lažnim pasošem kao Ivan Kisić.
Da se Tito zaljubio u mlađanu Luciju, dokaz su pisma koja se nalaze u arhivu u Moskvi. U tim pismima pisanim na nemačkom, Tito je bio pun nežnosti. Iz Pariza joj je 1937. pisao "moja mala voljena" i savetovao joj da bude strpljiva jer će učiniti sve da budu zajedno.
Lucija je, kasnije, nastradala u čistkama, pa je Tito po dolasku u Moskvu u septembru 1937. morao da da pisanu izjavu o svojim bivšim ženama.
Za vreme najžešćeg Staljinovog terora, 1937. i 1938, čak dve trećine nemačkih emigranata koji su živeli u SSSR-u su pohapšene. Od oko 1.400 vodećih nemačkih komunista u SSSR u te dve godine pobijeno je njih 178 i gotovo svi su živeli u "Luksu".
U vreme velikih čistki i masovnog terora 1936. do 1938. ni stanari hotela "Luks" nisu bili pošteđeni. Epidemija špijuniranja mnoge je koštala glave, dok su drugi završavali u zatvorima. Tajna policija je odvodila komuniste iz evropskih zemalja koji su živeli u "Luksu" na saslušanja i provere. Bilo je i samoubistava, jer neki nisu mogli da podnesu ponižavanje.
Stanari "Luksa", zadojeni levičarskim idejama, nisu mogli ni da sanjaju da će posle Gorbačovljeve perestrojke, a zatim Jeljcinovog divljeg kapitalizma, u tom hotelu novopečeni biznismeni otvarati ofise i maštati da budu bogati kapitalisti.
Titova pisma Luciji, na nemačkom, puna nežnosti

MIŠEVI
IAKO je bila privilegija živeti u hotelu, u njegovim sobama nije bilo luksuza. Oni koji su hteli, mogli su da spreme sebi hranu u čajnoj kuhinji na spratu, a drugi da prezalogaje na prvom spratu. Na kraju hodnika su bila zajednička kupatila. Na spratu se osećao miris kuvane hrane iz zajedničkih kuhinja. Ne samo Rut fon Majenburg, nego i drugi gosti sećali su se da su po hodnicima mogli da se vide miševi i bubašvabe.
OZVUČENE SOBE I TAJNA IMENA
U HOTEL se moglo ući samo sa propusnicom. U memoarima objavljenim 1978. godine Rut fon Majenburg, supruga austrijskog komuniste Ernsta Fišera, opisala je osam godina života u tom hotelu.
- Hotel je bio pod velom tajnosti, ne samo za ljude koji su prolazili pored njega nego i za goste. Prava imena gostiju su bila tajna jer su oni dolazili sa lažnim pasošima i konspirativnim imenima. Sobe su bile ozvučene, pogotovo one u kojima su živeli budući rukovodioci država, napisala je Rut fon Majenburg.
