Te večeri kupio sam prvi broj Novosti

Irog Mitić

16. 10. 2018. u 09:20

Sećanje Leskovčanina Dobrosava Tošića na 16. oktobar 1953: Kolporteri su šetali ispred Glavne železničke stanice i nudili prvi broj novih dnevnih novina. Već šest decenija nisam propustio nijedan broj

Те вечери купио сам први број Новости

Dobrosav Tošić

Najnovije! Najnovije! "Večernje novosti"! Orilo se pre 65 godina širom Beograda na dan kada je izašao prvi broj našeg lista. Kolporteri su šetali ispred Glavne železničke stanice. U rukama su držali prvi broj novih dnevnih novina nudeći ih znatiželjnim prolaznicima. Leskovčanin Dobrosav Tošić kaže da mu je ta slika ostala u dubokom sećanju, a danas je srećan što je prisustvovao rađanju omiljenog mu lista. Ovaj čovek punih šest decenija nije propustio nijedno izdanje "Večernjih novosti".

Te večeri krenuo sam u svoje rodno selo. Bilo je to vreme Tršćanske krize. Ispred železničke stanice bilo je ljudi koji su oko sebe nosili držače od kartona i prodavali novine. Jedan mališan, ne stariji od 15 godina, bio je najglasniji i privukao mi je pažnju. Platim i uzmem novine. Seo sam u vagon i počeo da čitam. Nisam ni primetio, ali sam u jednom trenutku shvatio da sam pročitao sve, od prvog do poslednjeg slova. Bili ste drugačiji od drugih i držali ste pažnju bez obzira na gužvu u vozu i neprekidno truckanje - započinje svoje sećanje Dobrosav Tošić.

Nešto ranije, vraćajući se iz škole do kuće u kojoj je stanovao, slučajno se našao među masom demonstranata.

Bio sam mlad. Nisam ni znao šta se tačno dešava, ali gužva je bila tolika da nisam uspeo da se izvučem. Ponelo me je to rodoljubivo raspoloženje, pa sam počeo i ja da skandiram. Neko je zapalio lutku ministra inostranih poslova Italije koga su zvali "Pela Džukela" i to je izazvalo opšte oduševljenje. U međuvremenu, masa se podelila. Jedan njen deo prolazio je Knez Mihailovom. Izvukao sam se iz kolone, a među demonstrantima sam video novine kakvih do tada nije bilo - kaže Dobrosav.

On ističe da se jasno seća crnog zaglavlja i da je uz vesti bilo mnogo fotografija. Štampani smo na ćirilici što mu se posebno dopalo.

Vaš prvi broj je pokazao da novine mogu da budu ozbiljne, a da ne budu suvoparne i dosadne i to je recept kog se decenijama uspešno držite. Bili ste i ostali drugačiji od drugih i to je razlog što sam vam veran punih šest decenija i što su mi "Novosti", od kada sam se zaposlio, svakog dana pod miškom - smeje se Dobrosav.

Prvi primerak "Večernjih Novosti"


Na posao je Dobrosav kretao ranije da bi imao vremena da prelista "Novosti". Kada bi se pojavio na kiosku prodavci bi znali šta čeka, a na ulazu u fabriku bi kolegama objašnjavao da je konkurencija u odnosu na "Večernje novosti" kao osnovna škola i gimnazija.

"Novosti" slikaju naš život. Narodne su novine i zbog toga ih cenim. "Novosti" su i u najmanjem selu, kod nekog domaćina, ali i na važnim događajima u velikim gradovima. "Novosti" su, jednostavno, život. Mogu da ne jedem, da ne idem u bioskop, da ne gledam televiziju, ali bez "Večernjih novosti" ne mogu. Zahvaljujući druženju sa vašim listom sam mnogo toga saznao i mnogo toga je ostalo u ovom mom kompjuteru - priča Dobrosav pokazajući na svoju glavu.

Drago mu je što su, kako kaže, informacije koje objavljujemo proverene i pouzdane i veruje da će se kredibilnost koju negujemo tek u budućnosti pokazati kao naša najveća prednost. Kada ga pitaju da li kupuje neku drugu štampu, osim "Novosti", Dobrosav ističe da odgovara pitanjem: "Imate li nešto drugo što je vrednije od 'Novosti'?". Uveren je da takve ponude nema.

SLAVLjENICI

U vreme kada slavimo 65 godina postojanja, "Novosti" su svom vernom čitaocu poklonile kačket sa omiljenim mu zaglavljem i nekoliko knjiga koje je objavila naša izdavačka kuća. To je tek mali znak pažnje za višedecenijsku vernost i istinsko vrednovanje onoga što radimo. Dobrosav je nas počastio tortom jer je nedavno i on proslavio svoj 82. rođendan.

Kolporteri su prodavali "Novosti" pedesetih i početkom šezdesetih godina

BICIKLOM PO "NOVOSTI"

Prve penzionerske godine Dobrosav je provodio u rodnom selu Donje Konjuvce u okolini Bojnika, ali ni tamo nije mogao bez našeg lista.

- Svakog dana bih biciklom prelazio po pet kilometara u jednom pravcu kako bih u Bojniku kupio "Novosti". Eto koliko ja ne mogu bez vašeg lista i koliko volim "Novosti" - zaključuje Dobrosav.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije