Vojvođanske priče: Slatko nasleđe od porcelana
18. 07. 2018. u 18:30
I danas se u vitrinama brižljivo čuvaju starinske tacne za torte i kolače. Kod Nedeljkovića, Maširevića, Markovića, Vasića... vreme kao da je odavno stalo
Tacne i stari kuvari
O SLAVAMA i praznicima, pred goste, na trpezu, kako red nalaže, sitni kolači, torte i razne poslastice, spravljeni po oprobanim receptima, iznosile su se na ukrašenim i dekorisanim tacnama od najfinijeg porcelana. Lepa tradicija se u mnogim sremskokarlovačkim porodicama prenosila na mlađe naraštaje, a stare porodice iz ove, i danas romantikom protkanom varoši, u vitrinama brižno čuvaju dragoceno nasleđe.
Pročitajte još: Vojvođanske priče: Utihnula muzika stare “Olimpije“
Uglavnom napravljenim od porcelana, stakla i nešto manje od plemenitog metala, i danas se u poznatim porodicama Nedeljković, Maširević, Marković, Senežan, Vasić i mnogim drugim, poslastice služe na tacnama nastalim s kraja 19. i početka 20. veka, pred početak Drugog svetskog rata. U domove sremskokarlovčana stizale su iz različitih evropskih radionica, i sačuvane su do danas.
Pročitajte još: Vojvođanske priče: Usred grada bašta i trpeza iz kamenog doba
Već sam pogled na bogato oslikane i ukrašene ili potpuno jednostavne staklene tacne, tanjiriće i činije, lepe primerke primenjene umetnosti, budi maštu, kakvi slatkiši su se na njima posluživali nekada, a miris cimeta, vanil šećera i drugih špecija, gotovo da može da se oseti u vazduhu.
- Svaka porodica je imala neki svoj omiljeni kolač, kao što su reform torta, kuglof, vanilice, štrudle - vodi nas kroz slatku priču iz karlovačke prošlosti, dr Gordana Petković, iz Zavičajne zbirke u Sremskim Karlovcima, autor zanimljive izložbe tacni za torte i kolače.
Gordana Petković, autor izložbe pored tacne porodice Nedeljković
.jpg)
- U kućama su postojale tacne koje su se koristile u posebnim, svečanim prilikama, ali i jednostavne, za svaki dan.
Tacna i servis za vino
.jpg)
Domaćice su, nastavlja da nas vraća u prošlost naša sagovornica, međusobno razmenjivale recepte, a neke od njih su se usudile da objave i kuvare. Tako je čuven “Patin kuvar”, Spasenije Pate Marković, koja je u “Politici” objavljivala recepte i davala kulinarske savete. Kuvar Katarine Popović Midžine, doživeo je nekoliko izdanja.
.jpg)
Po pravljenju ukusnih kolača i torti, među žiteljima Sremskih Karlovaca, bila je poznata i Aleksandra Šanda Raškaj (1884-1975), supruga Juraja Raškaja (1880-1950), prvog notara u varoši. Čuveni su bili susreti u njihovoj kući, kada su se igrale karte - preferans i bridž, pilo karlovačko vino, bermet i jeli kolači.
Tacna porodice Vasić (levo), kuvar Katarine Popović Midžine (levo) i kuvari porodice Maširević (desno)
.jpg)
- I danas se zna i prepričava da je Šanda bila majstor za pripremu poslastica, a u njenom kuvaru sačuvani su recepti za pašinu pitu, zoljino gnezdo, vanil krancle, vojvodin koh, pitu od jagoda, marcipan kuglice, doboš šnite i razne vrste kuglofa - pripoveda autorka izložbe. - Zanimljivo je da je pored recepta zapisivala i od koga ga je dobila.
.jpg)
KUVARI I MODLE
PORED tacni, izloženi su i stari kuvari, a o njihovoj popularnosti svedoče brojevi izdanja. Veliki srpski kuvar napisala je Katarina Popović Midžina, i doživeo je šest izdanja. Tu su u “knjige” sa receptima porodice Maširević.
Tacna za tortu
.jpg)
Stara mašinica za mlevenje oraha i danas može da se koristi, baš kao i modle za sitne kolače, ali i za kitnikez iz porodice Senežan. Ovaj slatkiš od dunja Maširevići i danas prave.
.jpg)
Aleksandra Šanda Raškaj, čuvena po kolačima
.jpg)
Darinka Maširević, i danas Maširevići prave kitnikez
.jpg)
sumadinka
19.07.2018. 12:43
Rodjena sam u Šumadiji kao moji i njihovi roditelji, elem, sticajem okolnosti kućni prijatelji su nam bili vojvodjanski Madjari koji su ostavili dubok trag u našoj porodici što se kuhinje tiče od najfinijih sitnih kolača spremanih isključivo na puteru ili negde mast, nikad margarin, orasi, štrudle da ti pamet stane, krofne šuplje mirisne, kuglofi, torte razne, slana jela raznorazna, sos od tikvica, a nedelja, od supe do kolača i danas se toga pridrzavam pa je i moja snaja to prihvatila...
Austrougarska je iza sebe otavila pravo bogatstvo što se tiče jela i običaja a bogami ima i drugih primera. Kada odete u neko selo u Vojvodini sve je ušoreno čisto svako ispred svog dvorišta počisti nema papira i raznog otpada po sokacima, a kad se vratim na našu stranu dodje mi da plačem, reke su nam pune djubreta, kesa, čak i stoku mrvu odlazu gde stignu i ko je nama kriv za to što nemamo domaće vaspitanje pa smo onda ljubomorni na druge, prodjite samo selima Slovenije, Austrije...
Mnogo volim da kuvam, spremam i mesim kao naravno i mnoge druge domaćice, pa sam tako jednom prilikom probala pomenuti sos od tikvica i od tada nema leta a da ga ne spremam, kisela testa poput štrudle i buhtla se malo drukče prave nego kod nas tolio su meka i rastresita da bez blama mozete i sutradan da posluzite i treba mešati kuhinje, isprobavati i zadrzati ono što vaši ukućani vole, Vojvodina je riznica pravog kulinarskog bogatstva...
Komentari (3)