Obućarka iz Kruševca i na praznik lepila tuđe štikle i đonove

S. BABOVIĆ

09. 03. 2018. u 13:00

Jelena Veljković (27) uspešna je u poslu koji je navodno "rezervisan" samo za muškarce. Od ovog zanata, kako kaže, nema lagodnog života

Обућарка из Крушевца и на празник лепила туђе штикле и ђонове

Jelena Veljković u svojoj radnji

Nema boljeg primera ravnopravnosti za Dan žena od žene koja je stari, "muški" zanat savladala toliko dobro da ga radi bolje od "jačeg pola". Ovaj Osmi mart Kruševljanka Jelena Veljković (27) proslavlja u svojoj obućarskoj radnji, nameštajući štikle, farbajući kaišiće na čizmama ili primajući, uz ružu, sijaset narudžbina za kožni kaiš koji sama izrađuje.

Jelena je jedina kruševačka obućarka koja danas sa uspehom vodi radnju koju je pre više od 80 godina osnovao njen pokojni deda Bratislav Milosavljević, poznati Bata Šuce.

- Uvek me za Osmi mart obraduju suprug i otac, jer važna je pažnja - kaže, za "Novosti", obućarka Jelena Veljković. - Mislim da su žene uspele da se izbore za ravnopravnost i priznanje, jer nas ima i u redovima policije, među vozačima autobusa i kamiona... Kada nešto žena želi da izvede, mislim da to i može. Sve se manje čuju glasovi onih koji veruju da je naše mesto samo kod kuće, u kuhinji.

Sa suprugom Milošem ne deli poslove na muške i ženske, pa Jelena neretko kreči i popravlja TA peć. Sama je sredila fasadu stare obućarske radnje kod Stare pijace. Tu svakoga dana ova zanatlijka, majka dvogodišnjeg Veljka, dolazi raspoložena na posao.

- Počela sam da intenzivno radim pre pet godina, kada je preminuo moj deda, čija je želja bila da se tradicija ne ugasi - priča, za "Novosti", obućarka Jelena. - Obratila sam se i svom ocu za pomoć, jer je njemu obućarstvo hobi, a takođe je odličan u tom zanatu. Nastavila sam da radim, i nisam se pokajala.

Od čuvenog Bata Šuce učili su mnogi kruševački obućari. U toj radnji sticali su i iskustvo i majstorsko zvanje. Sticajem okolnosti, i Jelenin otac Bratislav Mitrić se zainteresovao za obućarstvo. Jelenin brat Nikola upisao je studije hemije, a Jelena je, bar za neko vreme, odložila studije medicine.

- Nema lagodnog života od obućarstva, iako mi otac dosta pomaže. Zato planiram da završim i višu medicinsku školu, kako bih imala i tu opciju - objašnjava nam obućarka. - Ipak, posao obućara nije naporan, posebno ako ga volite. Ali on ne podrazumeva samo popravku svih vrsta obuće, pa i gumenih opanaka, već i guma za bicikl, kišobrana, torbi... Svega onog što možete da popravite sa obućarskim alatom.

U OBUĆU VREDI ULAGATI

- NAŽALOST, naši ljudi uglavnom ne nose kvalitetnu obuću, jer zbog niskih plata za nju ne mogu da izdvoje dovoljno novca - ocenjuje Jelena. - Odlučuju se često da kupe cipele od 1.500 dinara, a takve skoro da ne mogu da se poprave, jer su od vrlo lošeg materijala. Tvrdim da u obuću uvek vredi uložiti - trajaće duže i možete je popravljati godinama

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (2)