Srpski preci u američkom snu

Jovanka SIMIĆ

26. 01. 2018. u 18:03

Zahvaljujući staroj fotografiji objavljenoj u "Novostima" scenarista Majkl Vukadinović iz Los Anđelesa nedavno otkrio svoje rođake u Srbiji, ali i u Crnoj Gori

Српски преци у америчком сну

Majkl Vukadinović

DA u kovčežiću svog pradede Đorđa Vukadinovića, pre desetak godina, nije otkrio fotografiju staru 90 godina, koja ga je odvela do srpsko-crnogorskih korena, malo je verovatno da bi predstava "Bilbord" američkog scenariste Majkla Vukadinovića (37), posle Brodveja, uopšte i tražila put do Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.

Ali našla ga je, ponajviše zaslugom predaka, pa je novosadska publika u našem najstarijem teatru sinoć premijerno videla "Bilbord" u režiji Petra Jovanovića i u kreacijama troje glumaca: Ivana Đurića, Marije Medenice i Strahinje Bojovića.


Majkl Vukadinović nije za ovu priliku uspeo da doputuje iz Los Anđelesa, ali planira da dođe za dva meseca. U međuvremenu, za "Novosti" otkriva da je "Bilbord" priča o troje mladih umetnika, koji pošto-poto žele da ostvare svoj "američki san" te pristaju da postanu "pokretni bilbordi".

- Tekst za "Bilbord" napisao sam inspirisan pravom stvarnom pričom o momku koji je prodao sopstveno telo kao reklamni prostor za veliku kompaniju. Za određenu sumu novca nosio je na čelu tetovažu logotipa neke kompanije i bukvalno postao reklamni pano - kaže Majkl. - Za mene to nije bila samo prilika da napišem dobar scenario, nego i povod da se zapitam da li bih ja bio spreman da učinim tako nešto. Ne, mislim da ne bih.

Majkl Vukadinović sa rođacima i prijateljima u Novom Sadu

Kada u martu dođe u Novi Sad, Vukadinoviću to neće biti prvi dolazak u otadžbinu svojih pradedova. Već je "omirisao" scenu Srpskog narodnog pozorišta 2010. godine, kada je ovde postavio monodramu "Posetilac", posvećenu njegovim precima koji su se pre sto godina iz Srbije iselili u Ameriku.


Za nastanak tog komada ključni su bili internet-poznanstvo sa novosadskim glumcem Strahinjom Bojovićem i jedna izbledela porodična fotografija. Snimljena je uoči Prvog svetskog rata negde u Srbiji ili Istočnoj Hercegovini.

Središnji lik je Majklov čukundeda po majčinoj liniji Đorđe Lazović, u uniformi generala Kraljevine Srbije. Kada su njegovi sinovi Veljko i Stevan ubili austrougarskog vojnika jer im je krao stoku, general Lazović ih je poslao u Ameriku da spasu živu glavu, a sa njima i kćerku Mariju. Uoči dalekog puta, porodica, poslednji put na okupu, pozvala je fotografa.

U Americi, Marija se udala za Majklovog pradedu Đorđa Vukadinovića, koji je poživeo više od 90 leta, jedini je u američkom ogranku Vukadinovića govorio srpski i znao se ljutnuti jer je članovima familije lakše bilo da ga oslovljavaju sa "Džordž" nego srpskim imenom.

Vukadinovićevi preci iz prošlog veka

- Poput dobrog duha, te slike su izranjale iz pradedinog kovčežića na svim porodičnim okupljanjima, ali sećanje ga je izdalo i nikada nisam uspeo da saznam iz kojeg mesta u Srbiji potiču Lazovići i Vukadinovići - pričao nam je Majkl te 2010. godine u Novom Sadu.

Zato je za Majklovog oca Stivena i majku Džeki, poreklom Škotlanđanku, taj put do Novog Sada bio naročito dirljiv trenutak jer je njihov sin bio prvi iz loze Vukadinovića i Lazovića, koji se posle mnogo decenija vratio u Srbiju. U tih nekoliko dana uzalud je pokušavao da nađe svoje rođake.

TESLA PRE nekoliko godina, Majkl je napisao parodiju o električnoj stolici i u njoj sučelio Teslu i Edisona koji mu je ukrao patent. Majkl kaže da je Tesla za njega uvek bio "pozitivniji lik".

- Na dan kada sam leteo kući iz Srbije, u "Novostima" je uz tekst o meni objavljena i stara slika mojih predaka koji su mi bili inspiracija za monodramu "Posetilac" - otkriva nam Majkl ovih dana, pošto je prošlo osam godina od tog događaja.

Zahvaljujući toj slici, objavljenoj u "Novostima", ubrzo su sa Majklom stupili u kontakt rođaci iz Beograda. Do tada nisu ni znali jedni za druge.

Pojavili su se ubrzo i rođaci iz Crne Gore, stekao je već prijatelje u Novom Sadu i, kaže, srećan je jer je otkrio naš otvoren i srdačan narod, koji ni posle agonije devedesetih nije zaboravio da se smeje i šali. Zapazio je dve sjajne stvari: šljivovicu i specifičan srpski smisao za crni humor.

- Sada znam da Srbi pevaju i kada im se plače, da su za razliku od Amerikanaca, opsednuti svojom istorijom i politikom - kaže Majkl, koji zasada zna samo nekoliko reči na srpskom, ali nastaviće da uči.

Na kraju, daje nam i obećanje: dolaziće i ubuduće u zemlju predaka, a kada bude imao decu, neće im pokazivati stare fotografije kao što je radio njegov pradeda Džordž. Uzeće ih za ruke i dovesti u Srbiju i Crnu Goru.

Iz predstave "Bilbord"

PIŠE, UREĐUJE, PREDAJE...

MAJKL Vukadinović završio je studije engleskog jezika, filozofije i novinarstva, a doktorirao je dramaturgiju na čuvenom Univerzitetu Kalifornija u Los Anđelesu (UCLA), gde mu je i igrana prva predstava. Piše za film, pozorište i digitalne medije, bavi se pedagoškim radom, uređivao je nekoliko novina i časopisa, a dobio je niz priznanja za dramsko pisanje, komediju, novinarstvo, esejistiku... Radi u kompaniji "HBO films", a od 2004. do 2007. predavao je na kalifornijskom univerzitetu. Njegov komad "Bilbord" prvi put je izveden u Njujorku 2007.



Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (4)

Вук Србин Гробар

26.01.2018. 18:24

Сви смо ти ми мој Вукадиновићу из пемена Васојевића или Куч/Васојевић. Вукадиновићи у бели свет крећу из Андријевице и околине. Живела Србија.

Лазар

27.01.2018. 05:17

По причи о томе зашто су отишли у Америку рекао бих да су из Херцеговине тј. свакако из краја под Аустријском окупацијом јер зашто би морали да беже да нису ако су се одселили пре рата, е сад ако су се одселили током рата онда је област много шира, мада по ношњама бих рекао Херцеговина.