NOVOSTI SA ŽITELJIMA OBRENOVCA: Od najmanje kiše i danas strepimo

Jelena MATIJEVIĆ

15. 05. 2017. u 18:03

"Novosti" sa žiteljima obrenovačkih naselja koja su pre tri godine nastradala u poplavama. Kuće su obnovili, ali strah od vode koja za tren plavi sve zauvek ostaje u duši

НОВОСТИ СА ЖИТЕЉИМА ОБРЕНОВЦА: Од најмање кише и данас стрепимо

Milisav Milivojević pored kuće koja je uglavnom obnovljena Foto N. Skenderija

SUNČANI majski dan dočekao nas je u Obrenovcu. Uređeno šetalište u centru grada prepuno ljudi, bašte kafića vrve od gostiju, ispred zgrade opštine trubači dočekuju tek venčane, na obližnjoj gradskoj pijaci poneki prodavac i kupac...

U prostranom, lepo uređenom dvorištu porodice Milivojević, u naselju Braća Jugović, troipogodišnji Bogdan, veseo i zadihan, uzbuđeno pokazuje ocu Milisavu kako je savladao vožnju dečjeg bicikla. A trenutak kada ga je majka u naručju, u cik zore, na današnji dan pre tri godine iznela pred naletom vodene stihije - ne pamti.

- I bolje je tako, jer i mene uhvati jeza kad se setim tih strašnih dana - priča Milisav (45). - Ovde, uz našu novu kuću, voda se "uspela" pet metara, do polovine drugog sprata, a od stare kuće video se samo krov. Poplavilo je, čini mi se, začas, a voda se povlačila 43 dana.

Njegovi ukućani - otac, majka i supruga, kako kaže naš sagovornik, bili su očajni. Nisu verovali da će išta moći da se popravi, sredi, dovede u kakvo-takvo stanje za život.

- Kada smo se vratili, sve je izgledalo kao posle apokalipse - nastavlja Milisav. - Od države smo, najpre, dobili 350.000 dinara. Iskoristili smo ih za kupovinu preko potrebnih stvari, da sredimo unutrašnjost nove kuće, a onda smo zavrnuli rukave. I, evo, malo-pomalo, već tri godine sređujemo spoljašnjost kuće. Drugačije se ne može. Najvažnije je da smo izvukli živu glavu, a majske poplave - bile i ne ponovile se, nikad i nikome. Život uvek pobedi.

I komšije Milivojevića pričaju da sve polako dolazi na svoje mesto. Već tri godine, kako su nam ispričali, najviše muke zadaje im vlaga koja se povremeno pojavi u kućama. Najčešće u onim zidanim od cigala. Ipak, kažu, dok sređuju kuće, nadležni im uređuju i naselje. Ovih dana radi se crpna stanica za kanalizaciju.

Nekoliko kilometara dalje, u Dečanskoj ulici obrenovačkog naselja Gaj 1, ispred porodične kuće razgovaramo s Jovanovićima, Nadom (55) i Draganom (54).

- Okišalo se ovih dana, pa baš strahujemo - kaže Nada. - Svaka kap kiše me onespokoji. Od onog prokletog maja, zebnja mi stanuje u duši. Živi smo, a koliko smo zdravi, videćemo. Veliki je to stres bio za sve Obrenovčane.


Trošna kuća Dragana Ilića u Radničkoj ulici u Zabrežju

- Jednom smo se bili skućili, a sada se ponovo kućimo, evo već tri godine - dodaje Dragan. - Kad smo se, posle 10 dana, u kuću vratili 26. maja, ni kašika nam u kući više nije bila upotrebljiva. Sve smo morali da kupimo. Od države smo dobili 250.000 dinara, a ja sam potom podigao kredit koji ću vraćati još 10 godina. Ali samo nek su mi deca i unučići živi i zdravi, a svega drugog kol'ko bude.

Samo naše pominjanje majskih poplava, kod Dragice Janković (58), takođe iz Zabrežja, izazvalo je reku suza.

- Nikad se oporaviti neću. Kuća je, uz pomoć države i moj kredit, sada, tri godine posle poplava, tek polovično obnovljena. Da bude ona stara, teško da ću dočekati. Ipak, najgore od svega je to što su mi poplave odnele zdravlje. Dugo ćemo mi još vidati rane, a naročito žitelji naselja Zabrežje, Gaj 1, Rvati, Braća Jugović... Teško da iko može zaboraviti taj zloslutni huk vode koja nadolazi i za tren sve plavi...

Trošni kućerak Dragana Ilića (63), u Radničkoj ulici u Zabrežju, maja 2014. odoleo je poplavi, ali ipak posledice još sanira.

- Star je ovo objekat, građen još 1928. godine, ali meni jedini dom - priča Dragan. - Dugo su nadležni većali da li komšije i mene uopšte da vrate ovde. Neki su se iz kasarne gde su bili smešteni vratili tek prošle godine. Od po 350.000 dinara dobijenih od nadležnih, popravili smo šta je kome bilo najpreče. Ja ne radim, sredio sam šta sam mogao... Iz opštine su obećali da će mi sad u junu zameniti i krov. Ne mogu da iščekam kad će početi.

BROJKE

OBILNE kiše izazvane ciklonom Tamara padale su bez prekida od 13. do 16. maja 2014. Za tri dana palo je više od 200 litara kiše - najviše u Valjevu, Beogradu, Loznici i Novom Sadu. Poplave su odnele 57 života, oštećeno je i porušeno oko 4.500 kilometara puteva, 250 mostova, poplavljeno 80.000 hektara oranica, potopljeno 2.260 objekata, a oko 1.800 ih je bilo ugroženo. Sa poplavljenih područja evakuisano je više od 31.000 ljudi, najviše iz Obrenovca - 24.000. Ukupna šteta od poplava u Srbiji iznosila je 1,7 milijardi evra.

Baka Ljubica svakog dana posećuje svoju kuću koju grade majstori

KUĆA BAKE LjUBICE

U ZABREŽJU, u Ulici Ace Simovića, majstori užurbano završavaju kuću Ljubice Tot (86).
- Svakog dana idem da vidim kako napreduju poslovi, nije mi teško - priča s radošću baka Ljubica.
- U toj kući sam rođena i samo želim da ponovo pređem kućni prag, da se vratim na svoje ognjište. Od poplava, smeštena sam u hotelu "Obrenovac", na četvrtom spratu, u sobi 412, a lift ne radi... Stara sam za takav život. Ali s nestrpljenjem iščekujem skori povratak kući.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (1)

Mister No

16.05.2017. 00:06

Odbrenovac i njegovi gradjani prstom mrdnuli nisu tri godine da sprece naredne poplave. Kanali i dalje neocisceni, puni djubreta, zarasli... gradi se gde se zamisli, krade se voda, zalivaju baste, peru kola i dvorista... to je sramota jedna.