Kako je hrabri Refik spasao zarobljene Srbe

Ljubinko ĐURIĆ

06. 02. 2017. u 21:00

U Zavidovićima pokrenuta inicijativa da se ulica nazove po čoveku koji je životom platio svoju plemenitost. Višća je bio vojni policajac u Armiji BiH, a 1992. ubio ga je kolega Jasmin Viković

Како је храбри Рефик спасао заробљене Србе

Refik Višća sa suprugom, snimljen neposredno pre pogibije

KLUB odbornika SDP-a u Skupštini opštine Zavidovići (FBiH) pokrenuo je inicijativu da se deo Ulice Mehmed-paše Sokolovića preimenuje u Ulicu Refik Višća, hrabrog vojnog policajca koji je prve godine rata spasao 12 srpskih zarobljenika od sigurne smrti.

Događaj iz 12. avgusta 1992. godine dugo su skrivali političko i vojno rukovodstvo iz Sarajeva, jer je Višća poginuo od ruke pomahnitalog vojnika ABiH koji je upao u zgradu Tehničke škole s namerom da pobije zarobljene srpske vojnike i civile.

Jasmin Viković (46) do rata je bio istaknuti karatista, član Karate kluba "Krivaja" i reprezentativac BiH, a u vreme kada je zločin počinio imao je svega 21 godinu.

- TOG dana došao je pijan i morali smo da pozovemo pojačanje, a među prvima se odazvao moj kolega, takođe vojni policajac, Refik Višća, iako nije bio tog dana na dužnosti. Stajao je kraj mene kada je, sprečavajući Vikovića da uđe u zgradu i izrešeta srpske zarobljenike, pao pokošen rafalom iz Vikovićevog automata - svedoči o tom događaju Šemsad Čahtarević.

ISTAKNUTI SPORTISTA ŠTO se njegovog rodnog grada tiče, Višća je ostao upamćen kao istaknuti sportista, fudbaler FK "Krivaja", ali i kao plemenit i častan čovek. Inicijativom da dobije svoju ulicu tek sada je stekao konkretno priznanje. Istina, ranije uspostavljeni manje poznati memorijalni turnir u gradu bio je prvi korak, ali zvanično je tek ovom inicijativom dobio širu pažnju njegovih sugrađana i javnosti uopšte.

Ubica je, i pored ispoljene brutalnosti, jer je istragom utvrđeno da je u saborca ispalio 22 metka, ubrzo pušten na slobodu. Kao razlog oslobađanja navedeni su njegova prethodna hrabrost kao borca, zasluge za postignute sportske rezultate i njegove godine. Međutim, on je kao pripadnik Diverzantsko-izviđačkog voda ABiH iz Zenice u Konjicu naredne godine učestvovao u mučenju hrvatskih vojnika i lično ubio dvojicu pripadnika HVO-a.

Procesuiran je tek kasnije, samo za ubistvo Višće, ali nije izdržao ni svih pet godina kazne zatvora. Pomilovao ga je, 2011. godine, tadašnji predsednik Federacije BiH Živko Budimir, posle čega je otišao u inostranstvo.

IPAK, ponovo je uhapšen prilikom ulaska u BiH 1. septembra prošle godine, zbog zločina nad vojnicima HVO-a, a 28. decembra Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu protiv njega i još trojice pripadnika jedinice AbiH iz Zenice.

Da li će novi proces protiv ubice Višće bar donekle zadovoljiti pravdu i doneti satisfakciju njegovoj porodici, teško je reći zbog ranijeg, u FBiH očigledno blagonaklonog odnosa prema zločinima pripadnika ABiH u proteklom ratu u BiH. Njoj se nada i porodica svirepo ubijenog - supruga i dvojica sinova koji su se 1994. godine odselili u Italiju.

Srđan Aleksić



PLEMENIT KAO SRĐAN


IAKO je teško meriti humanost i plemenitost, Višćin čin je, prema mišljenju mnogih, čak i veći od onoga koji je, pet meseci posle ovog događaja u Zavidovićima, u Trebinju pokazao Srđan Aleksić, koji je takođe poginuo spasavajući prijatelja Bošnjaka. Oni koji zagovaraju tu tezu tvrde da bi svih 12 Srba Viković pobio da se ispred njega nije isprečio Višćin. Posebno imajući u vidu to što su vojnici nedugo posle tog događaja svi razmenjeni.

Pratite nas i putem iOS i android aplikacije

Komentari (8)

Goran

07.02.2017. 16:23

@vh - Nema potrebe da se mirimo sa muslimanima, dovoljno je da se postujemo I da zivimo jedni pored drugih, za sada Ne zna se sta nosi dan a sta nosi noc , dobri moj srpski narode.

Zato što je on intervenisao

07.02.2017. 13:53

@Ivan Zgrozeni - na poziv kolega, ne da zaštiti Srbe, nego da smire pijanu budalu. Ali, sad je lepo to prikazati, kako su se, eto, Muslimani mnogo brinuli za sudbinu zarobljenih Srba.

Српска наивност

07.02.2017. 04:53

Радио је свој посао и штитио свој посао онако како му је наређено. У свим другим околностима је чувао заробљене Србе. Вероватно их је мазио. Некад смо учили у буквару "Партизан Џафер"...Мада никад нисмо много сазнали, а није ни требало. Довољно је што су нас као децу учили, а доказ је моје сећање старо тачно 60 година од тада. Тадашња пропаганда је очито успела. Њега треба да величају његови, што очигледно није случај. Ми нисмо за то криви. Како би било улица Тепића? Ех, Срби...

Мића

07.02.2017. 09:07

У смутна тј ратна времена сваки хумани чин је ранга херојског дела било да је спашен један ил више живота.Нека им је обојици (и Срђану и Рефику) вечна слава и хвала!